 u cjelosti uvažava i poništava ekološka dozvola koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (dalje: Ministarstvo) izdalo za planiranu termoelektranu Ugljevik III (dalje: TE Ugljevik III).){kind=link}
Foto: CZZS
Okružni sud u Banjoj Luci je dana 4. 7 .2023. godine donio presudu kojom se tužba Centra za životnu sredinu (dalje: Centar) u cjelosti uvažava i poništava ekološka dozvola koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (dalje: Ministarstvo) izdalo za planiranu termoelektranu Ugljevik III (dalje: TE Ugljevik III).
Sud je presudu donio u upravnom sporu koji je Centar pokrenuo u julu mjesecu 2022. godine, i to nakon što je prethodno bio pokrenuo postupak protiv Studije uticaja na životnu sredinu (dalje: Studija), koju je Ministarstvo odobrilo za ovaj projekat.
Međutim, kako je u međuvremenu, u decembru mjesecu 2022. godine, sud odlučio u sporu u kojem je Centar pobijao zakonitost Studije, i to na način da je ista poništena, a o čemu smo ranije već pisali, Centar je bez odlaganja postupajućem sudu dostavio dokaz o poništenju kako bi u postupku protiv ekološke dozvole, a koji je u tom momentu još trajao, sud odlučio na podlozi stvarne činjenično-pravne podloge. Time su se stvorili formalno-pravni uslovi za donošenje presude kojom se poništava i sama ekološka dozvola, budući da je ona, između ostalog, izdata i na temelju akta Ministarstva koje je bilo pravosnažno poništeno.
Naime, u upravnom sporu protiv Studije, kao samostalnoj pravnoj cjelini, odlučeno je o tzv. prethodnom pitanju za izdavanje ekološke dozvole, i to na način da je sud poništio Rješenje o odobravanju Studije uticaja na životnu sredinu, jer je isto bilo doneseno temeljem nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i to povrede obaveznih prekograničnih konsultacija u vezi sa planiranim projektom (Espoo konvencija).
Kako je stoga pravilno činjenično stanje očigledno bilo drugacčije od onog koje je Ministarstvo utvrdilo u upravnom postupku koji je prethodio izdavanju ekološke dozvole, a koji akt je u upravno-pravnom smislu pravni prednik ekološke dozvole, konsekventno takvom postupanju Ministarstva, osujećena je i zakonitost same ekološke dozvole za isti projekat.
,,U postupku javnog uvida u Dokaze uz izdavanje ekološke dozvole, Ministarstvo je bilo prethodno upozoreno da je pokrenut upravni spor protiv Studije, a čiji ishod bi mogao imati značajan uticaj na izdavanje same ekološke dozvole. Međutim, Ministarstvo je odbilo da zastane sa postupanjem do odluke suda, zbog čega je ekološku dozvolu valjalo poništiti jer je ista bila utemeljena na upravnom aktu koji je bio nezakonit, a što upravo u svojoj presudi, shodno našem ukazivanju, sud i obrazlaže kao razlog poništenja. Dakle, ovo je dobar primjer iz prakse koji jasno ukazuje na to da je ekološka dozvola pravni sljedbenik rješenja kojim se odobrava Studija, te da, u slučaju poništenja ranijeg akta, ekološka dozvola prati njegovu pravnu sudbinu. Zbog toga bi Ministarstvo moralo da odustane od arbitrarnosti, te da konačno ujednači svoju praksu na način da, umjesto preuranjenog odlučivanja, prihvati nesporan pravni kauzalitet u postupcima koji se provode po Zakonu o zaštiti životne sredine”, izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.
Napominjemo da je ovo treće po redu poništenje ekološke dozvole za isti projekat, od kojih je prvo, po službenoj dužnosti, uslijedilo nakon zaključivanja Sporazuma o poravnanju sa Energetskom zajednicom, potpisanog 19. 11. 2018. godine u Beču, dok su druga dva poništenja rezultat sudskih postupaka koje je inicirao Centar.
Ističemo da je Ministarstvo, nakon sudskog poništenja Studije u decembru mjesecu 2022. godine, ponovo, uz bitne povrede postupka, izdalo rješenje kojim se odobrava ovaj Studija.
Centar je u februaru mjesecu 2023. godine podnio tužbu protiv novoobrene Studije, a koji upravni spor još uvijek nije okončan.
Izvor: CZZS