Foto: Pexels
Irvasi teško podnose globalno zagrijavanje: pomislili biste da bi vrsta koja je već preživjela neke od najintenzivnijih perioda arktičkog zagrijavanja u istoriji imala sposobnost da izdrži i savremene, ljudima izazvane klimatske promjene. Nažalost, situacija nije najbolja i oni bi uskoro mogli da postanu mitska bića, kao i Djeda Mrazovi vilenjaci, piše CNN.
Irvasi su preživjeli naglo zagrijavanje koje je prije oko 20 hiljada godina dovelo do topljenja posljednjeg velikog ledenog doba.
Na Grenlandu su temperature u roku od svega nekoliko decenija porasle i do skoro 8 stepeni Celzijusa.
Međutim, tokom posljednjih 30 godina, nestalo je oko 40 odsto svjetske populacije irvasa.
Prema studiji objavljenoj u avgustu, koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Adelaidu u Australiji i Univerziteta u Kopenhagenu, čini se da prilagođavanja koja su ovoj vrsti ranije dobro služila – danas više nisu jednako djelotvorna.
Naučnici su otkrili da su irvasi preživjeli prethodne klimatske promjene jer su se rasporedili u različite ekološke niše. Mogli su da opstanu u manjim, hladnijim utočištima i da ponovo nastane šire oblasti kada bi ponovo postalo hladno.
Međutim, danas je zagrijavanje globalno, a područje na kojem žive irvasi nije toliko veliko, te je i teže pronaći hladno mjesto gdje bi mogli da se sklone.
Uključujući ova saznanja, istraživači su ustanovili da bi globalna populacija irvasa mogla da se smanji za čak 58 odsto od ovog trenutka do 2100. godine, s tim što bi mjesta poput Sjeverne Amerike mogla izgubiti još više irvasa.
Nažalost, nova istraživanja pokazuju da bi pogoršanje klimatskih promjena moglo da dođe sa sve manjim brojem irvasa, piše CNN. Istraživači iz Finske i Aljaske otkrili su da, u dalekim sjevernim šumama gdje snijeg više ne pada kao ranije, zemljište otpušta više ugljen-dioksida u atmosferu umjesto da ga čuva. Međutim, irvasi mogu da djeluju protiv tog efekta.
Ako irvasi pasu pod drvećem, tlo i dalje zadržava ugljen-dioksid, čak i kada nema snijega.
Božićni crvi štite korale
Ovi sićušni crvi (Christmas tree worm) pričvršćuju se za koralne grebene kao larve i potom ostaju nepokretni za ostatak svog života.
Foto: Wikipedia
Iako nisu naročito aktivni, daleko su od lenjih: odrasli crvi mašući svojim “čupavim” tendrilima cirkulišu vodu oko korala, što pomaže koralu da se hrani. A bebe koralnih polipa nalaze sklonište pod granama “božićnog drvca”, gdje mogu da se sakriju od “predatora” poput morskih zvijezda.
Naučnici vjeruju da bismo mogli da koristimo božićne crve kao način da pratimo zdravlje korala.
Studija iz 2022. godine koju su sproveli studenti Univerziteta u Kaliforniji, otkrila je vezu između zdravih korala i većeg broja božićnih crva.
Moguće je da bi ovi crvi u budućnosti mogli postati rani signal upozorenja pokazujući naučnicima gdje su korali “pod stresom” zbog zagrijavanja mora, prije nego što situacija postane ozbiljna.
Magarci, suše i krpelji
“Las Posadas” je posebna tradicija u Latinskoj Americi, posebno u Meksiku i nekim zemljama Centralne i Južne Amerike gdje ljudi rekreiraju putovanje Marije i Josifa koji traže prenoćište, a magarac, koji je u biblijskoj priči nosio Mariju, igra ključnu ulogu.
Foto: Impuls
Ali, magarci nisu samo simboli u tradicijama – oni takođe igraju važnu ulogu u stvarnom životu, naročito u suočavanju sa klimatskim promjenama.
U nekim dijelovima svijeta, poput sjeverne Kenije i južnog Somalija, magarci su važni za preživljavanje tokom suša. Korišćeni su da prenose vodu i hranu na velike udaljenosti kada su resursi oskudni.
Zanimljivo je da je jedna od stvari koja čini magarce toliko pogodnima za ovakve zadatke njihov način varenja: njihovi digestivni sistemi zadržavaju vodu kada je ima malo.
To znači da, dok mnoge životinje možda ne bi mogle da prežive tokom suša, magarci mogu nastaviti sa transportom hrane i vode za ljude čak i u najtežim vremenskim uslovima.
Tim istraživača sa koledža u Londonu je u nedavnom istraživanju napisao da su magarci ključni u pomaganju ljudima da prežive u klimatskim katastrofama. Njihova sposobnost da prenose teret, čak i u vremenima kada su drugi životinje iscrpljene, čini ih nezamenljivim za mnoge zajednice koje se bore sa klimatskim promjenama.
Takođe, magarci su selektivniji u ishrani za razliku od nekih drugih biljojeda. Oni jedu širi spektar biljaka, pa nisu skloni da previše pojedu trave, što pomaže da se zemljište ne svede na golu površinu, izloženu eroziji.
Na taj način, magarci zapravo doprinose očuvanju stabilnosti zemljišta i prevenciji erozije.
Nedavno istraživanje u Tunisu pokazalo je još jednu interesantnu stvar: magarci u Mediteranu su skloniji da jedu invazivne biljke, čime pomažu u suzbijanju tih biljaka i omogućavaju različitim vrstama da napreduju.
To znači da magarci mogu igrati ključnu ulogu u održavanju biološke raznovrsnosti, jer konzumiraju biljke koje ometaju rast autohtonih vrsta.
Istraživanje sa Univerziteta u Masačusetsu otkrilo je još jednu nevjerovatnu sposobnost magaraca. Naime, njihova koža luči hemikaliju koju krpelji izbjegavaju, a ovaj prirodni “repelent” mogao bi imati ogromnu primjenu u zaštiti od krpelja i bolesti koje oni prenose, kao što je lajmska bolest.