Foto: Impuls
Za svojih skoro pola vijeka postojanja, fabrika glinice u Zvorniku nikad nije bila blagotvorna za životnu okolinu, ali otkako je, pod imenom „Nova Alumina“ postala vlasništvo „Pavgorda“, odnosno Gordana Pavlovića, ataci na prirodu su sve učestaliji i sve grublji.
Autor: Impuls
Posljednji šok iz Zvornika u javnost je stigao nedavno, kada je portal „Capital“ objavio da „Nova Alumina“ planira da dnevno spaljuje do 1.200 tona otpada u postrojenju za proizvodnju toplote i električne energije. Kako se navodi, ubrzano rade na „pribavljanju neophodnih dozvola“.
Ne samo da će spaljivati „domaći“ otpad, nego će ga, kako je najavljeno, uvoziti iz EU.
Iako su građani Zvornika uznemireni zbog ove najave, značajnijih reakcija nema. Jedino je lokalni portal „Objektivno“ objavio da Zvorničanima gigant „nudi trovačnicu, koju oni ublažavaju nazivom “Energana”, umjesto spalionica svjetskog smeća.“
Iz „Nove Alumine“ tvrde da će na ovaj način „Republika Srpska riješiti ekološke izazove povezane sa upravljanjem komunalnim otpadom.“
Da Republika Srpska ima ozbiljnih problema sa upravljanjem komunalnim otpadom, poznata je stvar. Stručnjaci čak tvrde da se otpadom u RS uopšte ne upravlja, on se samo – odlaže i gomila.
Ali, gomilaju se i ekološki incidenti, koji potiču iz „Nove Alumine“. Spomenimo samo one, koji su uz pomoć građana, procurili u javnost u posljednjih nekoliko mjeseci.
Prvo je Drina potekla crvena od mulja punog čestica boksita. Onda je, u junu ove godine, dva puta u istom mjesecu, na isti način zagađena njena pritoka Sapna. U međuvremenu gust crni dim je prekrio nebo nad Zvornikom.
„Nova Alumina“, koja se javnosti predstavlja kao „ekološki odgovorna kompanija“ na sve ovo je reagovala samo dva puta: jednom je za zagađenje rijeke „optužila“ naglo topljenje snijega, a drugi put „pucanje dihtunga“, šta god to značilo.
Kompanija nije sankcionisana za ove ekološke incidente, mada su zagađenjem Drine, pa i zagađenjem vazduha, ugroženi priroda i stanovnici u pograničnom području u dvije države: BiH i Srbiji.
Jedino što je iz Srbije „doplivalo“ u javnost jeste saopštenje Vodovoda u Loznici, koji je navodno ispitao kvalitet vode i zaključio da je sve OK.
U Republici Srpskoj, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju se „oglasilo nenadležnim“.
Na upit novinara, odgovorili su da za neke od ovih slučajeva nisu čuli, a da su, kad je u pitanju zgađenja Sapne, zatražili od Republičke uprave za inspekcijske poslove RS, da „utvrdi činjenično stanje i preduzme mjere“.
Odgovor od Inspektorata nisu dobili: ni Ministarstvo, ni novinari.
I tako se sve završilo.
Možda je „ćutanje administracije“ povezano sa činjenicom da je vlasnik „Nove Alumine“ jedan od najmoćnijih privrednika u Republici Srpskoj, koji ima moćne veze sa – vrhom vlasti.
Podsjećamo, „Alumina“, odnosno kako se danas zove „Nova Alumina“ stvorena je „prepakivanjem“ propale Fabrike glinice „Birač“, koja je osnovana 1978. i nekad bila pravi gigant socijalističke Jugoslavije.
Fočanski biznismen Gordan Pavlović, odnosno njegovo preduzeće „Pavgord“, postalo je jedini vlasnik zvorničke „Alumine“ prošle godine.
Jedna od karika u lancu preuzimanja „Alumine“ učvršćena je kada je Vlada RS svoja potraživanja od Fabrike glinice Birač prodala „Pavgordu“.
Novi vlasnik je „Alumini“ dao novo ime, „Nova Alumina“ i, naravno, doveo novog direktora: Zorana Stevanovića, visokog funkcionera SNSD, koji je ranije bio gradonačelnik Zvornika. I Stevanović je biznismen i nije nimalo siromašan.
Sa pozicije direktora „Nove Alumine“, Zoran Stevanović se prešaltao na funkciju ministra saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske.
U međuvremenu „Pavgord“ je kupio „Arselor Mital“, dakle Željezaru u Zenici i Rudnik željezne rude u Prijedoru.
Sada namjerava da „preuzme“ teretni saobraćaj od Željeznica Republike Srpske, kako bi Pavlović sam prevozio svoju rudu u svoju željezaru. Time bi, naravno, potopio posrnule Željeznice RS.
Nagradno pitanje: kako će na ovu namjeru reagovati ministar saobraćaja Zoran Stevanović?
I džek – pot nagradno pitanje: kako će se u procesu iskopavanja rude, njenog prevoza do Zenice i prerade, a sve to u „jednoj kući“, poštovati ekološki standardi?