Sječa šuma povećava opasnost od epidemija

foto: Wayne Walker

Izgleda da je mnogima lakše vjerovati u zlog čiku koji miksa smrtonosne viruse (i pušta ih na nas) nego prihvatiti činjenicu da sasvim neuzbudljivo, svakodnevno ljudsko djelovanje uzrokuje pojave novih virusa u našem svijetu. Naročito djelovanje koje se rukovodi isključivo profitom, što je odlika kapitalističke ekonomije. Istraživanja pokazuju da gola sječa šume i poljoprivreda bazirana na uzgoju monokultura povećavaju rizik od izbijanja epidemija. No zdravstvene rizike uzrokuje i ograničavanje sadnje drveća na mali broj vrsta ili na vrste koje ne odgovaraju ekosistemu područja.

Piše: Jonathan Watts

S engleskog prevela: M. Evtov

Prenamjena zemljišta je značajan faktor nastanka zoonotskih virusa poput COVIDa-19 i vektorskih zaraznih bolesti poput malarije – kažu nalazi istraživanja objavljenog u stručnom časopisu Frontiers in Veterinary Science (Granice veterinarske nauke).

Po nalazima ovog istraživanja, zdravstveni rizik za lokalnu ljudsku populaciju predstavlja čak i sadnja stabala fokusirana na mali broj vrsta – što je često slučaj u komercijalnim šumama.

Ne zaboravimo šume!

Autori objašnavaju da u zdravim, biološki raznolikim šumama postoji niz grabežljivaca i staništa koji bolesti filtriraju i sprečavaju njihovo širenje. Čim se zdrave šume zamijene plantažama palminog ulja, poljima soje ili nasadima eukaliptusa, specijalizovane vrste izumru, a generalne (kao štakori i komarci) ne samo opstaju nego se silno množe i raznose patogene u ljudska i staništa drugih vrsta. Konačni rezultat: gubitak prirodne regulacije bolesti.

„Iznenadila me jasnoća ovog obrasca“, kaže Serge Morand, jedan od autora studije (Centre national de la recherche scientifique / Francuski centar za naučno istraživanje). „Moramo dati daleko više važnosti ulozi koju šuma igra u zdravlju ljudi, životinja i životne sredine. Suštinska poruka ovog istraživanja je: Ne zaboravite šumu.“

Istraživači su proučili globalne tendencije korelacije između šumskog pokrivača, plantaža, stanovništva i bolesti. Koristili su statistiku međunarodnih institucija kao što su Svjetska zdravstvena organizacija, Svjetska banka, Organizacija za prehranu i poljoprivredu [eng. FAO] i bazu podataka GIDEON [Global Infectious Diseases and Epidemiology Network / Globalna epidemiologija zaraznih bolesti]. Istraživanjem su od 1990. do 2016. godine obuhvaćene 3.884 epidemije 116 zoonotskih bolesti koje su prešle s vrste na vrstu i 1.996 epidemija 69 vektorskih zaraznih bolesti koje uglavnom prenose komarci, krpelji i muhe.

Istraživanje pokazuje da je broj epidemija rastao istovremeno s naglim širenjem plantaža i postupnim smanjivanjem ukupnog šumskog pokrivača. Korelacija sama po sebi ne dokazuje i uzročnost, jer postoje i drugi faktori, npr. poremećaj klime, ali autori svoju tezu argumentiraju višestrukim referencama na studije pojedinačnih slučajeva koje ističu veze između epidemije i promjene namjene zemljišta.

U Brazilu su naučnici dokazali da krčenje šuma povećava rizik izbijanja malarije, a studije obavljene u jugoistočnoj Aziji dokazuju da sječa šuma pogoduje množenju komarca Anopheles darlingi, koji je vektor mnogih bolesti. Ustanovljeno je da je gubitak primarnih šuma faktor i u nastanku ebole u Zapadnoj Africi, te u ponovnoj pojavi lišmanijaze (koju prenose zglavkari).

Ova nova studija je još jedan u dugom nizu dokaza da se virusi daleko lakše prenose na ljude i životinje u ekosistemima ili blizu ekosistema poremećenih ljudskim djelovanjem, kakve su raskrčene šume ili močvare, rudarski ili rezidencijalni projekti.

Poremećaji ekosistema nastaju zbog trgovinskih obrazaca i obrazaca potrošnje [koje forsira globalna ekonomija, op.ur]. Četvrtina globalnog gubitka šuma uzrokovana je proizvodnjom roba kao što su govedina, soja, palmino ulje i drvna vlakna. Rudarstvo ovaj problem pogoršava kontaminirajući rijeke i potoke koji su od presudnog značaja za opstojnost ekosistema, sekvestraciju ugljika i kvalitet tla.

Morand kaže da njegova studija dokazuje da se u analize rizika i koristi svakog novog projekta mora uvesti i – rizik od bolesti. „Pri razmatranju novih plantaža i rudnika treba uzeti u obzir i troškove sistema javnog zdravstva. Rizicima je najprije izloženo lokalno stanovništvo, ali onda i cijeli svijet – vidjeli smo s COVIDom-19 kako se bolesti šire.“

Amazon naš nasušni

Moranda posebno brine pogoršanje zdravlja Amazonske prašume. S izborom brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara, sječa šume dostiže nivo kakav nije viđen već decenijama, a sistemima javnog zdravstva upravlja se tako loše da Brazil sad ima na svijetu najvišu stopu smrtnosti od COVIDa-19.

„Svi koji se bave planetarnim zdravljem izuzetno su zabrinuti zbog onoga što se u Brazilu događa biološkoj raznolikosti, klimi i javnom zdravlju“, kaže Morand. „Stres sve više raste. Amazon je zbog klimatskih promjena blizu kritične tačke, nakon koje nema povratka u ravnotežu jer će ekosistem izgubiti mogućnost adaptiranja na promjene, a to nije nimalo dobro za svjetski ekosistem. Ako dođe do ove drastične promjene, posljedice će biti užasne – u smislu suša, požara i, sasvim sigurno, u smislu bolesti.“

Ostala zabrinjavajuća područja uključuju prašume u slivu Konga i u Jugoistočnoj Aziji, te sadnja plantaža monokultura – u Kini, Evropi i SAD-u. „Naši rezultati jasno sugeriraju da za epidemije nije odgovorno samo krčenje šuma, nego i neadekvatno pošumljavanje i prenamjena zemljišta, naročito u zemljama izvan tropske zone“, navodi se u studiji.

Morand sad radi na detaljnijoj studiji koja za ispitivanje veza s bolešću koristi satelitsku analizu šumskog pokrivača. On vjeruje da je uz više informacija moguće predvidjeti buduće epidemije, te s lokalnim zajednicama razvijati ekološki raznolike i ekonomski produktivne nasade koji smanjuju pobrojane rizike.

Morand, autor knjige Naredna kuga / La Prochaine Peste (2016.) smatra da je sljedeća pandemija samo pitanje vremena. „Rizici su izuzetno visoki. Pitanje je samo kada i gdje. Moramo biti spremni.“

IZVOR: Guardian

rijecidjelo.ba