Čestice plastike mikroskopske veličine mogle bi ući u prehrambeni lanac na dosad nepoznat način. Irski su znanstvenici ustanovili da je vrsta sitnih slatkovodnih rakova u stanju razgraditi mikroplastiku na najsitnije čestice u samo nekoliko dana, što je puno brže nego što se ranije vjerovalo i to ih zabrinjava.
Dosad se vjerovalo da se raspad plastike u morima odvija uglavnom sporim procesima – djelovanjem valova ili propadanjem tijekom dugotrajnog izlaganja suncu, piše The Independent.
Razgradili mikroplastiku za manje od 100 sati
No znanstvenici s irskog Sveučilišta Cork (UCC) otkrili su da su sitni amfipodni rakovi, koji žive u slatkovodnim ekosustavima, u stanju vrlo brzo razgraditi mikroplastiku – komadiće manje od 5 mm za manje od 100 sati, dok se oni ne pretvore u nanoplastiku, čestice manje od jednog mikrometra.
“Otkrili smo da su slatkovodni amfipodni račići Gammarus duebeni za manje od četiri dana u stanju usitniti mikroplastiku u različite oblike i veličine, uključujući i čestice nanoplastike”, rekla je voditeljica studije dr. Alicia Mateos-Cardenas s UCC-ja.
“I premda ova vrsta rakova živi u irskim potocima, oni pripadaju većoj životinjskoj skupini beskralježnjaka koje u cijelom svijetu nalazimo u slatkovodnim ekosustavima i u oceanima. Naše otkriće je vrlo značajno za razumijevanje sudbine mikroplastike u okolišu”, rekla je dr. Mateos-Cardenas.
Pojašnjava da slatkovodni beskralježnjaci usitnjavaju mikroplastiku u sklopu uobičajenog probavnog procesa, no upozorava da ova spoznaja nije nužno dobra vijest kada je riječ o plastičnom otpadu koji onečišćuje oceane i vodene putove.
Alarmantno otkriće
Irski znanstvenici otkriće smatraju “alarmantnim”.
Pojašnjavaju da, premda je otprije poznato da mikroplastika redovito ostaje u probavnom sustavu morskih ptica i riba, najnovije otkriće ukazuje na to da bi manje čestice nanoplastike mogle prodrijeti i dalje – u stanice i tkiva – te bi bilo puno teže predvidjeti posljedice njihovog taloženja ondje.
“Spoznaja da sitni račići u tako kratkom vremenu uspijevaju proizvesti golemu količinu nanoplastike posebno zabrinjava nas znanstvenike”, istaknuli su autori studije.
“Ova vrsta beskralježnjaka vrlo je značajna za ekosustave jer je hrana pticama i ribama. Posljedično, takvi sićušni, oku nevidljivi djelići nanoplastike mogu ući u prehrambene lance. Saznanja iz ove studije pomoći će nam da shvatimo ulogu životinja u razgradnji plastike u našim vodama, no bez sumnje je potrebno hitno provesti dodatna istraživanja kako bismo otkrili potpuni utjecaj tih čestica na okoliš”, upozorila je dr. Mateos-Cardenas.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Scientific Reports
(HINA)