Foto: Axel Fassio/CIFOR
Ljudi sade puno drveća u nadi da će to pomoći u usporavanju klimatskih promjena. Ispostavilo se da će to bolje funkcionisati ako ne sade stalno istu vrstu drveća.
Svako drvo će usisati ugljični dioksid iz atmosfere i pretvoriti ga u biljno tkivo. Novo istraživanje sugeriše da dodavanje malo raznolikosti ima razne prednosti kada je u pitanju pošumljavanje, uključujući količinu apsorbiranog ugljika.
Bilo je naznaka da šuma s mješavinom vrsta može pohraniti više ugljika, ali nedostajalo je jakih eksperimentalnih dokaza. Sada, rad koji traje gotovo dvije decenije nudi snažan i detaljan prikaz cjelokupnog ugljika koji se kreće kroz ponovno zasađenu panamsku džunglu.
Pokazuje da šuma s pet različitih vrsta drveća može pohraniti oko 36% više ukupnog ugljika u deblima i granama od vrste monokulturnih usjeva koji se često koriste u inicijativama za sadnju drveća.
“Programi obnove trebali bi dati prednost mješovitim šumama pred monospecifičnim zasađenim šumama”, zaključuju istraživači u radu objavljenom 25. februara u časopisu Global Change Biology.
Novi uvidi dolaze iz jedne od najstarijih eksperimentalnih šuma u globalnoj mreži osmišljenoj za bolje razumijevanje uloge raznolikosti drveća u šumama. Eksperiment Sardinilla postavljen je na bivšu džunglu u Panami koja je posječena ranih 1950-ih, a zatim je ostatak 20.vijeka bila pašnjak. Počevši od 2001. godine, naučnici su zasadili dva tuceta kvadratnih parcela, svaka otprilike veličine pola fudbalskog igrališta, s između jedne i šest različitih vrsta tropskog drveća. Naučnici su odabrali vrste kako bi pokrili niz različitih osobina. Neke su brzo rasle. Druge sporije. Nekima je bilo potrebno puno izravnog sunca. Druge vrste su uspijevali u sjeni.
Više od dvije decenije naučnici su pratili protok ugljika u i iz svake mrlje drveća. Brojanje ugljika u šumi nije lak zadatak. Morate mjeriti ugljični dioksid koji se “udahne” i izdiše dok ga biljke apsorbiraju i otpuštaju vegetacijom koja se raspada. Zatim tu je ugljik u dijelovima drveća iznad zemlje, mrtvo lišće i grane na šumskom tlu, korijenje ispod zemlje i organski ugljik koji se razgrađuje u neorganski ugljik u tlu.
Dok su istraživači promatrali šume kako rastu između 2001. i 2017. godine, vidjeli su da što je bilo više vrsta drveća, to je više ugljika bilo pohranjeno u dijelu drveća koje raste iznad zemlje. Nakon 16 godina, stabla su sadržavala gotovo 36 metričkih tona ugljika po hektaru na mjestima s pet vrsta u usporedbi s malo manje od 23 metričke tone po hektaru u šumi s jednom vrstom drveća.
Bilo je i drugih pogodnosti. Šume s više vrsta bile su sposobnije održavati stabilne i rastuće količine sekvestracije ugljika usprkos nizu ekoloških stresova – neuobičajeno vlažno vrijeme 2010., nakon čega je uslijedila ozbiljna suša, a vrhunac je bio dolazak uragana Otto 2016. godine.
“Ovo je važno jer će u uslovima klimatskih promjena dugoročna ravnoteža ugljika u šumama uveliko ovisiti o njihovoj stabilnosti na poremećaje. Raznolike šume pokazuju veću ekološku stabilnost i rizik da se uskladišteni ugljik ispusti natrag u atmosferu manji je nego u monokulturama”, rekao je Florian Schnabel, naučnik za šume s njemačkog Univerziteta u Freiburgu koji je vodio eksperiment Sardinilla.
Kao i kod mnogih prirodnih sistema, raznolikost dolazi s prednostima. Šume s više drveća uopšteno su imale veći ukupni rast, posebno u granama jer su se stabla takmičila da popune krošnje i dobiju dragocjenu sunčevu svjetlost. Mješavina vrsta također ih je učinila manje osjetljivima na fluktuacije u rastu ili sušenje drveća koje bi mogle posebno teško pogoditi jednu ili dvije vrste.
Uprkos ovim prednostima, istraživači su također ponudili otrežnjavajući podsjetnik da ne precjenjuju potencijalne koristi od pošumljavanja, čak ni u tropskoj džungli. Izračunali su da bi na 11 hektara zasađene šume trebalo godišnje rasti drveće da bi se ndoknadio jedan let avionom od Frankfurta do Paname.
Bez obzira koliko vrsta posadite, biće potrebno puno više od drveća da se uhvatite u koštac s globalnim zagrijavanjem.
anthropocenemagazine.org/Impuls