Foto: Unsplash
Usred žurbe za mineralima potrebnim za energetsku tranziciju, dobrovoljne zaštitne mjere i dobra volja kompanija nisu dovoljne za zaštitu prirode i ljudskih prava.
Pišu: Nsama Chikwanka i Beverly Besmanos
Tranzicija na čistu energiju, rješenje za klimatsku krizu, probija se kroz globalni Jug, dovodeći do naglog porasta potražnje za mineralima kao što su bakar, nikl, kobalt i litijum.
Ovi prelazni minerali su ključni za izgradnju čistijih energetskih sistema i pomoć svijetu u tranziciji sa fosilnih goriva. Pa ipak, bez adekvatne zštite, rudarska napetost podstiče kršenje ljudskih prava i uništavanje životne sredine.
Kako ove nedjelje u Najrobiju počinje sedmo zasjedanje Skupštine Ujedinjenih nacija za zaštitu životne sredine (UNEA-7), potrebno je da oglasimo uzbunu i mobilišemo zemlje da se zalažu za ravnopravnost i prava u upravljanju mineralima.
Dobrovoljne mjere zaštite i dobra volja kompanija ne zaustavljaju štetu od rudarstva. Nacionalne politike i zakoni takođe ne ispunjavaju potrebe.
Ono što nam je potrebno su obavezujuća globalna pravila. Ono što UNEA-7 može da pruži jeste kredibilan put za njihovo sprovođenje.
Pošto su nedavni pregovori UN o klimi ignorisali upravljanje mineralima, a domaći pristupi očigledno nisu uspjeli da sprovedu dosljedne standarde, UNEA-7 ne može sebi priuštiti zastoj.
Pod vođstvom Kolumbije, nekoliko zemalja Globalnog Juga bogatih mineralima preduzima akcije za jače globalno upravljanje mineralima. Ovo je jedinstvena šansa koju ne smijemo propustiti.
Prilika da se zacrta put naprijed
Zemlje u Najrobiju moraju da usvoje rezoluciju Kolumbije o razvoju međunarodnih instrumenata za „društveno i ekološki ispravno upravljanje mineralima i metalima“ tokom cijelog njihovog životnog ciklusa, od rudarstva do reciklaže.
Ključno je da osnuju ad hok radnu grupu otvorenog tipa sa ambicioznim mandatom, zaduženu da identifikuje nedostatke, razvije prijedloge za međunarodna pravila i nedvosmisleno drži pravno obavezujuće opcije na stolu, kako bi se ove preporuke mogle predstaviti na sljedećem zasjedanju UNEA 2026. godine.
Obavezujuća pravila su jedini način da se stvore jednaki uslovi za sve, nagrade odgovorne kompanije i spriječi trka do dna.
Potreba za sprovođenjem globalnih standarda je ispisana u zagađenim vodama i degradiranom zemljištu naših domova, od zambijskog bakarnog pojasa do rudnika nikla na Filipinima.
Pogled iz rudnika
U Zambiji, drugom najvećem proizvođaču bakra u Africi, dva pucanja brana jalovine u razmaku od šest mjeseci 2025. godine – u okruzima Kaluluši i Mvense – ispustila su toksične otpadne vode u rijeke. Ove katastrofe su poremetile egzistenciju, ubile vodeni svijet i izložile zajednice dugoročnim zdravstvenim rizicima i gubitku ekonomskih mogućnosti.
Slabe lokalne mjere zaštite i puka nekažnjivost multinacionalnih kompanija omogućili su ovu katastrofu. Navodno suzbijanje studije o pravim razmjerama katastrofe dokazuje da kada je profit ugrožen, žrtvuju se istina i život. Ne možemo se oslanjati na kompanije da same sebe kontrolišu; potreban nam je globalni pravni čekić da bismo sproveli odgovornost.
Na Filipinima, ključnom dobavljaču nikla za baterije električnih vozila, rudnici nikla u regionu Karaga, Tavi-Taviju i Palavanu ogoljavaju šume i mangrove koji štite obale. Otiču u rijeke i tako guše farme i ribarstvo, voda postaje crvenkasto-smeđa, kancerogeni hrom se pojavljuje u zalihama za piće. Slijedi nesigurnost u vezi sa hranom.
Društveni danak je podjednako ozbiljan. Previše projekata se nastavlja bez obezbjeđivanja istinitog procesa za slobodnu, prethodnu i informisanu saglasnost (FPIC) od strane autohtonih naroda, a branioci zemlje i životne sredine suočavaju se sa uznemiravanjem i nasiljem. Globalni instrument mora da usredsredi FPIC, zaštitu branilaca, dužnu pažnju i pristup pravnim sredstvima kao obaveze koje se mogu izvršiti kako bi se zaustavio ovaj ciklus zloupotrebe.
UN je mjesto za posredovanje u donošenju novih pravila.
Pošto su lanci snabdijevanja rudarstvom po svojoj prirodi prekogranični, samo saradnja i dosljedni, otvoreni standardi će dovesti do otporne, pravedne i transparentne ekstrakcije minerala. Moramo zahtijevati od multinacionalnih preduzeća, koja posluju preko granica, da se pridržavaju istih normi zaštite životne sredine i ljudskih prava širom svijeta.
Takva pravno obavezujuća pravila su neophodna za uspostavljanje jednakih standarda za sve i operativne sigurnosti za preduzeća.
UN je pravo tijelo za obavljanje ovog posla. Kao najviše tijelo za donošenje odluka na svijetu o pitanjima vezanim za životnu sredinu, UNEA je zadužena da postavi prioritete za globalno ekološko pravo – mandat koji mora da uključuje rudarstvo.
Ne treba nam još jedan dijalog ili lagana tehnička platforma. Zemlje umjesto toga moraju da pretvore najbolje prakse i dobrovoljne principe u sprovodljiva pravila.
Želimo pravdu sada za zajednice i ekosisteme koji se žrtvuju u ime energetske tranzicije. Odlučnim djelovanjem, UNEA-7 može postaviti novu paradigmu u cijelom životnom ciklusu minerala, utemeljenu u integritetu životne sredine, ljudskim pravima, pravima autohtonih naroda, pravdi i ravnopravnosti.
Pozivamo zemlje da podrže inicijativu Kolumbije i usvoje ambicioznu rezoluciju kao ključni korak ka konkretnim, za donošenje odluka spremnim opcijama za globalni instrument za upravljanje vađenjem minerala.
Beverli Besmanos je nacionalna koordinatorka Bantay Kita-Philippines, koalicije nevladinih organizacija koje se zalažu za transparentnost i odgovornost ekstraktivnih industrija na Filipinima. Nsama Čikvanka je nacionalni direktor Publish What You Pay Zambia. Članovi su Resource Justice Network.