Foto: Unsplash
Rudarenje na dnu okeana već nakon kratkog zahvata uzrokuje drastičan pad morskog života, pokazuje najveća studija do sada provedena u stvarnim uslovima dubokog mora.
Prvo terensko istraživanje, objavljeno u Nature Ecology & Evolution, o uticaju komercijalnog dubokomorskog rudarenja otkrilo je da brojnost i raznolikost životinja na morskom dnu mogu pasti za više od trećine već nakon jednokratnog prolaska rudarskog stroja. Istraživanje provedeno u središnjem Pacifiku predstavlja do sada najsnažniji naučni dokaz da vađenje metala iz okeanskog dna može ozbiljno narušiti bioraznolikost u jednom od najmanje istraženih ekosistema na planeti.
Istraživanje su vodili naučnici iz londonskog Prirodoslovnog muzeja, u saradnji sa Univerzitetomu Göteborgu i britanskim Nacionalnim okeanografskim centrom. Tim predvođen Evom Stewart, Thomasom Dahlgrenom, Tammy Horton i Adrianom Gloverom proveo je pet godina na terenu i tri u laboratoriju, stvorivši do sada najopsežniju bazu podataka o životu na morskom dnu, ključnu za donošenje budućih odluka o regulaciji dubokomorskog rudarenja.
Rezultati pokazuju zabrinjavajuće posljedice eksperimentalnog iskapanja minerala na dnu okeana. U regiji Tihog okeana predviđenoj za dubokomorsko rudarenje, broj malih morskih životinja opao je za 37 posto nakon prolaska rudarskog stroja, a zabilježen je i pad broja vrsta od 32 posto.
Ovi rezultati, dobijeni najvećom do sada provedenom studijom uticaja rudarenja na dubokomorski ekosistem, pružaju prve konkretne podatke o tome kako komercijalna eksploatacija morskog dna može poremetiti bioraznolikost na globalno najneistraženijem staništu. Naučnici upozoravaju da bi slični zahvati mogli imati dalekosežne posljedice na okeanske ekosisteme i klimu naše planete.
Foto: Pixabay
Najveća studija dubokomorskog rudarenja
Studija je obuhvatila pokusni zahvat dubinskog rudarenja polimetalnih nodula u središnjem Pacifiku. Istraživači su odabrali područje između Meksika i Havaja poznato kao Clarion-Clipperton zona (CCZ), što je golema podmorska ravnica pokrivena grumenima manganskih ruda bogatih metalima poput kobalta i nikla.
To područje posebno je zanimljivo rudarskim firmama zbog velike koncentracije sirovina ključnih za baterije i zelenu tehnologiju te je već dodijeljeno brojnim eksploatacijskim konzorcijima za probna istraživanja. Pokusno vađenje minerala u sklopu studije izvedeno je u skladu sa smjernicama Međunarodnog tijela za morsko dno (ISA) za okolišne probe, kako bi se dobili vjerodostojni podaci o uticaju na okoliš.
Tokom četiri ekspedicije, tim je zaronio na dubinu od oko 4000 metara, do mračnog okeanskog dna na kojem vladaju ekstremni uslovi, bez svjetla, s malo hrane i uz sediment koji se taloži tek mikroskopski po godini. Pomoću daljinski upravljanog podvodnog vozila (ROV) s broda na površini, naučnici su precizno usmjeravali opremu za uzorkovanje unutar tragova koje je ostavio rudarski stroj na dnu.
Ključan dio metodologije bilo je prikupljanje uzoraka i iz pogođenih i iz kontrolnih područja, kroz vremenski period prije i poslije zahvata. Ovakav dizajn omogućio je razlučivanje promjena uzrokovanih rudarenjem od prirodnih varijacija u okolišu (primjerice zbog klimatskih oscilacija poput El Niño efekta).
Otkrivene nove vrste
Ukupno su prikupili 4350 organizama koji žive u morskom sedimentu, veličine od 0,3 mm do 2 cm, takozvane makrofaune koja je vidljiva golim okom. U tu skupinu spadaju mnoge raznolike životinje dna, ponajviše morski mnogokoljeni crvi, zatim rakovi (račići iz skupina izopoda, tanaida, amfipoda) te mekušci poput pužića i školjkaša.
Detaljnom analizom, stručnjaci su uspjeli identificirati čak 788 različitih vrsta u prikupljenim uzorcima. Mnoge od tih vrsta su novootkrivene za nauku, npr. posve novi samostalni koral koji živi pričvršćen za nodule, nazvan Deltocyathus zoemetallicus. Takva otkrića naglašavaju koliko je bioraznolikost dubokog mora nedovoljno istražena, ali i koliko brzo može doći u opasnost od ljudskih aktivnosti.
Raznolika makrofauna dubokog mora obuhvaća mnoge skupine organizama dna, poput crva, rakova, mekušaca i drugih beskralježnjaka. Ovi sitni stanovnici sedimenta (0,3 mm – 2 cm) bili su predmet istraživanja uticaja rudarskog stroja na abisalni ekosistem.
Deltocyathus zoemettalicus – pronađen je više od 4000 metara ispod površine u zoni Clarion-Clipperton (CCZ) Tihog okeana; Foto: Senckenberg Museum
Pad brojnosti i raznolikosti nakon rudarenja
Nakon što je rudarski stroj za prikupljanje nodula prošao ispitnim poligonom na dnu, istraživači su zabilježili značajne promjene u bentoskoj zajednici. Na područjima izravno preoranima gusjenicama stroja broj organizama naglo je opao: ukupna gustoća makrofaune smanjila se za 37 posto u usporedbi s prethodnim stanjem.
Smanjenje brojnosti pratilo je i osiromašenje bioraznolikosti: na poremećenim lokacijama zabilježeno je 32 posto manje vrsta nego prije zahvata. Nasuprot tome, na obližnjim područjima koja su bila izložena samo oblaku sedimenta što ga je podigao stroj, nije uočen pad ukupne brojnosti životinja. Ipak, i u tim rubnim zonama došlo je do promjena u ekološkoj ravnoteži, neke skupine organizama postale su dominantnije nego prije, što ukazuje na poremećaj u strukturi zajednice.
Naučnici su primijetili i da je nakon rudarenja zajednica organizama na dnu postala raznorodnija i neujednačenija u prostoru. Drugim riječima, životinje su bile rasprostranjenije u fragmentiranim nakupinama, umjesto ujednačeno po dnu, što je obrazac tipičan za ekosisteme nakon poremećaja. Slična pojava zapažena je i u plićim morskim i kopnenim staništima nakon sličnih zahvata.
Važno je istaknuti da u kratkom roku nisu uočeni znakovi oporavka na izravno pogođenim stazama rudarenja: neke vrste potpuno su iščezle iz uzoraka; premda se očekuje da bi se dio faune mogao vratiti, ali tokom duljeg razdoblja. Koliko će taj prirodni oporavak potrajati, ostaje otvoreno pitanje. Ranije simulacije sugeriraju da dubokomorskim ekosistemima mogu trebati decenije ili vijekovi da bi se povratili od poremećaja, a neki ožiljci mogu ostati trajno vidljivi.
Foto: Unsplash
Zašto su ovi rezultati važni?
Duboko more najveći je životni prostor na Zemlji, s iznimno bogatom, ali slabo istraženom bioraznolikošću. Samo u Clarion-Clipperton zoni u Tihom okeanu otkriveno je više od 5000 novih vrsta, od kojih su mnoge osjetljive, sporo se razmnožavaju i ograničene su na uske prostore. Njihov gubitak mogao bi značiti nepovratno brisanje još neotkrivenih grana života.
Organizmi sedimenta čine temelj hranidbenog lanca koji seže do velikih morskih predatora, pa rudarenje može imati lančane učinke na cijeli okeanski ekosistem. Oblaci čestica i metala što ih mašine podižu mogu se širiti kilometrima i ugroziti zdravlje migratornih vrsta poput tune i morskih pasa.
Duboko more ima i ključnu klimatsku ulogu: taloženjem ugljika u sedimentima pomaže u usporavanju klimatskih promjena. No, rudarenje može poremetiti te procese i smanjiti kapacitet okeana da apsorbira CO₂.
Unatoč velikom industrijskom interesu, komercijalno rudarenje još nije započelo. Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA) pokušava uspostaviti regulativu, ali bez konsenzusa. Pojedine firme najavile su mogućnost samostalnog početka iskapanja, što izaziva zabrinutost zbog izostanka zaštitnih mjera.
Naučnici i brojne zemlje pozivaju na moratorij dok se ne prikupe pouzdani podaci. Nova studija prvi put nudi terenske dokaze o stvarnim uticajima rudarenja i ukazuje da su štete moguće već nakon jednokratnog zahvata. To bi trebalo poslužiti kao temelj za bolju regulaciju, preciznije tehnologije i dugoročne strategije očuvanja okeanskog dna, jedne od posljednjih velikih divljina planeta.