Deponija u Višegradu, foto: Impuls
Sistem za upravljanje komunalnim otpadom u Republici Srpskoj je neefikasan i nefunkcionalan. Otpadom se ne upravlja, on se samo gomila bez ikakvog smisla i plana. Ovo su ustanovili revizori, još prije dvije godine. Danas je stanje, vjerovatno, još gore.
Autor: Impuls
Izvještaj Revizije učinka na temu „Funkcionisanje sistema za upravljanje komunalnim otpadom“, objavljen je u oktobru 2023. godine. Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske u tom je izvještaju upozorila na brojne alarmantne nalaze. Između ostalog i na to da se čak 99 odsto komunalnog otpada u RS gomila na deponijama, da je deponija premalo i da su neadekvatne.
Sve to nije izazvalo posebnu reakciju, osim u krugovima stručnjaka, koji su i prije revizora, upozorili na praksu s izvjesnim katastrofalnim posljedicama.
Malo se zatalasalo nakon poplave 2014. godine, kada je poplavljena i regionalna sanitarna deponija u Bijeljini, malo se prašine diglo proljetos kad su zaratili preduzeće za odvoz otpada i preduzeće koje upravlja deponijom u Ramićima, pa je Banjaluka, danima bila zatrpana stotinama tona smeća.
Ali, i to je bilo pa prošlo, a Republika Srpska je nastavila sa starom praksom guranja smeća pod tepih.
Koga briga za reciklažu
Revizori su, između ostalog, utvrdili da se svega 1 odsto otpada razdvaja na “mjestu nastanka”, a radi se uglavnom o kartonu, papiru i najlonu, dok čak 99 odsto smeća završava na legalnim ili divljim deponijama.
Igor Kalaba, ekolog iz Centra za životnu sredinu Banjaluka, tvrdi da je stanje još gore. U RS se, navodi Kalaba, reciklira svega 0,8 odsto komunalnog otpada, dok se o drugim varijantama zbrinjavanja otpada, kao što su smanjenje ukupne količine smeća i ponovno korištenje stvari namijenjenih bacanju, niko ni ne razmišlja.
Reciklaža u BiH (prvi dio): Život između zakona, deponija i nemara
Lažna zelena ostrva
Prema planu upravljanja otpadom u RS, u svakoj pa i najmanjoj lokalnoj zajednici, trebalo je da postoje takozvana zelena ostrva, mjesta za odvojeno sakupljanje otpada koji ima upotrebnu vrijednost, s kontejnerima za papir, staklo, pet ambalažu, metal.
U stvarnosti, 2023. su zelena ostrva, bar na papiru, postajala samo u tri lokalne zajednice: u Doboju, Palama i Banjaluci. Revizori su otkrili da je i to fejk: “zelena ostrva” su, u stvari, bila obična kontejnerska mjesta na kojima se odlaže miješani komunalni otpad.
Danas u Banjaluci nema ni lažnog zelenog ostrva. Povremeno se samo otvara privremeno reciklažno ostrvo za odlaganje kabastog otpada, ali Banjalučani ne znaju gdje taj otpad završava.
Neumoljivi jezik brojki
Kako navode u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, Strategijom upravljanja otpadom za period 2017-2026 predviđeno je osam regionalnih deponija u Srpskoj. Danas ih ima samo pet, a samo tri od njih su sanitarne regionalne deponije.
Na pet regionalnih deponija u Banjaluci, Bijeljini, Zvorniku, Prijedoru i Doboju, odlaže se smeće iz 36 opština i gradova, od ukupno 64 lokalne zajednice, koliko ih u RS ima.
Divlje deponije širom Srpske još niko nije prebrojao, ali ih ima svuda i u stalnom su porastu. Kako je upozorila profesorica Dušica Pešević sa studijskog programa za ekologiju na banjalučkom Prirodno-matematičkom fakultetu, na tim deponijama nema nikakve zaštite protiv zagađenja zemlje, vode i vazduha, pa čak ni ograde, koja bi zaštitila biljni i životinjski svijet u okolini.
Ni brojne lokalne deponije, a ima ih na desetine, nisu mnogo bolje od divljih: razlikuju se, najčešće, samo „po papirima“.
Slučaj Bijeljina
Ni tri sanitarne regionalne deponije, koje u Republici Srpskoj predstavljaju „vrhunac“ upravljanja otpadom, nisu bog zna kakvo rješenje.
U Bijeljini se regionalna sanitarna deponija nalazi na vodoplavnom području. Već je poplavljena 2014. godine, a kako stvari stoje s klimatskim promjenama i mršavim napretkom RS u zaštiti od poplava, takvih će incidenata biti još.
– Uz to, problem je što je napravljena uz lokaciju stare nesanitarne deponije i to vrlo blizu urbanom području Bijeljine. Lokalno stanovništvo se žali na neugodne mirise, naročito ljeti – upozorila je nedavno profesorica Pešević.
Reciklaža u BiH (drugi dio): Odgovornost prema prirodi i smanjenje otpada
Slučaj Zvornik
Regionalna sanitarna deponija „Crni vrh“ u Zvorniku bori se s problemima još od otvaranja, 2016. godine. Na lokaciji ove deponije otvorilo se klizište. Ali to nije sve.
Problema ima i u poslovanju, i to ozbiljnih problema. Predviđeno je da se na ovoj deponiji odlaže otpad prikupljen u 9 lokalnih zajednica regije Birač.
Ali, na ovu se deponiju, iz godine u godinu, dovozi sve manje otpada, a pogotovo je „presušio“ dovoz iz Srebrenice i Vlasenice. Pitanje je gdje, ustvari, završava smeće iz ovih opština.
Neke lokalne zajednice nisu produžile ugovor o deponovanju smeća. Nezvanično, dovoz otpada i naknada za deponovanje su za njih preskupi. A i oni koji dovoze otpad duguju prilične količine novca. Rezultat: deponija je pred kolapsom.
Slučaj Banjaluka
Usluge regionalne deponije u Ramićima kod Banjaluke koristi 35 odsto stanovnika Srpske iz osam lokalnih zajednica, uključujući grad Banjaluku.
Ova je deponija najveća, najsavremenija i najbolje opremljena u RS, ali…Proljetos je izašlo na vidjelo da se ova deponija, formalno pravno, nalazi na tuđoj zemlji. Po izvršnoj sudskoj presudi, zemljište na kojem se nalazi deponija pripada privatnom preduzeću „Čistoća“, u vlasništvu biznismena Mladena Milanovića Kaje. Upravo zbog toga je u martu izbio „smećarski rat“, zbog kojeg je Banjaluka bila zatrpana s oko 300 tona otpada.
I to nije sve. Ova je deponija, i bez spora oko vlasništva, na izmaku. Morala bi biti što prije proširena, a gdje da se širi, kad je već nadomak naselja.
Pa ni to nije sve. Ova deponija konstantno zagađuje okolinu. Veći dio ove deponije je nesanitaran. U Ramićima je 30 godina smeće odlagano na nesanitaran način. Rezultat: zagađenje vode i zemljišta, koje bi, čak i da se sutra deponija zatvori, potrajalo još decenijama.