Deponija Ramići, foto: Igor Kalaba
Prošlo je samo 15-ak dana, a mnogi su već zaboravili da je Banjaluka, koliko juče, bila zatrpana stotinama tona smeća i da je gradu ozbiljno zaprijetila zaraza. Da li se ovaj scenario može ponoviti?
Autor: Impuls
U centru Banjaluke je u jednom trenutku bilo nagomilano oko 300 tona otpada, a sve to zbog rata dva komunalna preduzeća: jednog privatnog, kojim gazduje kontroverzni biznismen, i jednog javnog koje vode lokalni političari.
Da li je grad doveden na ivicu ekološke i zdravstvene katastrofe zbog štrajka radnika “Depota”, gradskog preduzeća koje upravlja regionalnom deponijom u Ramićima, a njime upravljaju SPS i SNSD? Ili su u pravu oni koji tvrde da “Čistoća” Mladena Milanovića Kaje nije odvozila otpad, iako joj je to posao?
U svakom slučaju, u pitanju je neskriveni rat za deponiju.
Kaja u džepu ima pravosnažnu sudsku presudu: 280 duluma zemlje u Ramićima, na kojoj se nalazi odlagalište smeća, jedan kroz jedan je vlasništvo “Čistoće”.
Iako mnogi sumnjaju da je tu sve čisto, presuda je presuda, a nedavno je postala i izvršna.
S druge strane gradsko javno preduzeće “Depot” upravlja regionalnom deponijom. Bez zemlje na kojoj se deponija nalazi, to preduzeće ne bi imalo ništa – pa ni razlog svog postojanja.
Jer, iz “Čistoće”, koja se već bavi prikupljanjem i odvozom smeća iz Banjaluke, jasno su poručili da će, kad uđu u posjed svoje zemlje, oni preuzeti i posao deponovanja otpada.
S druge strane, direktor “Depota” Ratko Jokić traži da grad pomogne “Depotu” da preuzme, ili tačnije od “Čistoće” preotme posao prikupljanja i dovoza otpada. Bolje je, poručuje Jokić, da svi ovi komunalni poslovi budu u nadležnosti javnog preduzeća, a ne privatnika, jer je to, kako tvrdi, u javnom interesu.
Zbog svega ovog, u Banjaluci je prvo uvedeno vanredno stanje, a potom sazvana vanredna sjednica lokalne Skupštine.
Skupština grada je nekako privoljela zaraćene da potpišu primirje. Odbornici su odlučili da osnuju komisiju koja će “ponuditi rješenje problema vezanih za odvoz smeća i funkcionisanje regionalne deponije”. Uz to su lijepo zamolili Kaju da “ne insistira” na deložaciji deponije u Ramićima, dok gorepomenuta komisija ne završi posao. A do tada se, kako odlučiše, smeće mora odvoziti i deponovati.
I šta će sad da bude? Da li će komisija, za koju se još ne zna ni da li je formirana, posao razvlačiti unedogled, sve dok jedna od “zaraćenih strana” ne izgubi strpljenje?
Ekolozi i stručnjaci, međutim, upozoravaju da je bitnije pitanje šta će biti sutra. Jer, deponija za koju se tako žestoko bore tajkuni i lokalni političari je – na izmaku.
Pitanje je koliko još može potrajati i da li će Kaja, kada “uđe u posjed” hektara u Ramića, umjesto zlatne koke dobiti samo zemlju zagađenu naslagama otpada.
Da deponija ne može izdržati još dugo, nedavno je potvrdio i sam direktor “Depota”.
-Na ovoj lokaciji mi, pod novonastalim okolnostima, možemo raditi samo još kratko vrijeme, jer ne možemo praviti novu sanitarnu kasetu na zemlji čiji je vlasnik “Čistoća” – rekao je nedavno Jokić.
A šta kaže struka?
Dušica Pešević, profesorica ekologije na Prirodno matematičkom fakultetu u Banjaluci, koja se godinama bavila problemom deponija u Republici Srpskoj, kaže da je Jokićeva reakcija logična.
–Te su sanitarne ćelije jako skupe. Logično je da “Depot” ne želi da tu ćeliju postavlja u Ramićima, ako je ta zemlja vlasništvo “Čistoće”. To bi bilo kao da gradite kuću na tuđem placu – kaže Peševićeva.
Dodaje da to nije jedini problem u Ramićima.
–Moramo imati na umu da veći dio deponije nije sanitarna deponija: skoro 30 godina je tu odlagan otpad na nesanitaran način, bez zaštitnih mjera po životnu sredinu – kaže naša sagovornica.
Zbog toga su, između ostalog, potoci i rječice u Ramićima i okolini zagađene deponijskom vodom, koja je pet do 10 puta zagađenija od fekalnih voda.
Nekoliko decenija nakon što se prestane koristiti neka deponija, ona je i dalje izvor deponijskih voda.
Uz to, dodaje profesorica Pešević, tu su deponijski gasovi i problem sa zemljištem, na kojem se različite vrste otpada razlažu različitom brzinom.
-Zbog toga dolazi do neravnomjernog slijeganja terena, pa je iz više razloga na tom terenu nemoguće podizati stambeno naselje, industrijsku zonu, ili bilo šta drugo – kaže Dušica Pešević, dodajući da bi Ramići, kad bi se sutra tu prestao odlagati otpad, još 20 do 50 godina bila opasna po životnu sredinu.
Šta je onda rješenje? Jedna od mogućnosti je proširivanje postojeće deponije, ali pitanje je kako je proširiti, kad je već sada nadomak naselja.
Druga opcija bi bila izbor nove lokacije za regionalnu deponiju, na kojoj bi se, kao sada u Ramićima, odlagao otpad iz Banjaluke i još 7 gradova i opština.
Ali, izbor lokacije za deponiju nije posao koji se može završiti za nekoliko dana, pa čak ni mjeseci, jer valja ispitati geološke, biogeografske i druge karakteristike terena, te udaljenost od lokalnih zajednica i isplativost rješenja, kao i imovinsko pravne odnose…
A čak i kad bi se sve to riješilo, ostaje neriješen problem zagađenog zemljišta u Ramićima.