Foto: Julien Sulpis
Populacije foraminifera smanjile su se za četvrtinu u posljednjih osam decenija.
Međunarodni istraživački tim koji uključuje naučnike iz Francuske, Njemačke, Nizozemske, Japana i Španije analizirao je gotovo 200 000 skupova podataka od 1910. godine kako bi ispitao reakciju planktonskih foraminifera na klimatske promjene.
Prema novoj studiji pod nazivom „Migracija nije dovoljna za moderne planktonske foraminifere u promjenjivom okeanu“ („Migrating is not enough for modern planktonic foraminifera in a changing ocean“), objavljenoj 13. novembra 2024. u časopisu Nature, promjenjivi okolišni uslovi mogli bi do kraja ovog vijeka izazvati izumiranje nekih vrsta planktona što će imati poguban uticaj na morske ekosisteme i sposobnost okeana za skladištenje ugljikovog dioksida. To se posebno odnosi na planktonske foraminifere, jednostanične organizme od kojih mnogi imaju ljušture od kalcijevog karbonata, a njihov opstanak sve više ugrožava zagrijavanje okeana.
„Naši podaci pokazuju da se planktonske foraminifere, koje igraju ključnu ulogu u ciklusu CO2 u okeanima, bore za preživljavanje u klimi koja se prebrzo mijenja. Ti su organizmi poput čuvara okeana koji nas upozoravaju na drastične učinke zagrijavanja i zakiseljavanja okeana na morske ekosisteme”, izjavila je glavna autorica studije Sonia Chaabane, istraživačica u Institutu Max Planck za biofizičku hemiju i Evropskom centru za istraživanje i obrazovanje u geoznanosti (CEREGE).
Istraživanje pokazuje da mnoge vrste migriraju prema hladnijim vodama, premještajući se do 10 kilometara godišnje. Podaci također otkrivaju da su neke vrste migrirale u dublje okeanske vode kako bi pobjegle od rastućih površinskih temperatura. Čak i uz ove prilagodbe, populacije foraminifera smanjile su se za četvrtinu u posljednjih osam decenija. Najveće gubitke pretrpjele su tropske vrste jer im intenzivno zagrijavanje u tim regijama remeti reproduktivne cikluse.
Rastuće razine ugljikovog dioksida u okeanima, zajedno s problemom zakiseljavanja okeana, također smanjuju stvaranje kalcijevog karbonata (CaCO3) od kojeg foraminifere grade svoje ljušture. Prazne ljušture uginulog planktona tonu na morsko dno, a s njihovom smanjenom proizvodnjom pohranjuje se i manje ugljikovog dioksida.
„Rastuće emisije ugljikovog dioksida izazivaju zagrijavanje i zakiseljavanje okeana, mijenjaju staništa planktona i prijete organizmima kao što su planktonske foraminifere. Nismo sigurni da se ovi sitni organizmi mogu nositi s dosad neviđenim stopama promjene okoliša”, navode autori studije.
„S obzirom na napredovanje klimatskih promjena, istraživači su suočeni s pitanjem strategija prilagodbe koje će pojedine vrste planktonskih foraminifera razviti u bliskoj budućnosti“, rekao je Ralf Schiebel, voditelj odjela za mikropaleontologiju na Institutu Max Planck za biofizičku hemiju.
„Naši uvidi u prilagodbu foraminifera tijekom antropocena sugerišu da im migracija neće biti dovoljna za osiguravanje preživljavanja. Time se naglašava hitna potreba da shvatimo kako će međudjelovanje klimatskih promjena, zakiseljavanja okeana i drugih stresora uticati na preživljavanje velikog dijela morskih organizama“, zaključuje istraživački tim.