FOTO: Nikola Pećanac
Zoning planovi područja posebne namjene „Klekovača“ imaju brojne negativne ekološke, socijalne i ekonomske aspekte i predstavljaju projekat u kojem svi gube, a najviše mještani i priroda, ističu u Centru za životnu sredinu i udruženju Arbor Magna iz Banjaluke.
Ove dvije organizacije su svoju zabrinutost izrazile i putem komentara i primjedbi koje su dostavili vezano za ovaj projekat tokom javnog uvida koji je trajao do 4. aprila.
Namjena ovih Zoning planova u konačnici je izgradnja skijališta na planini Klekovači. Ovaj projekat, na kojem se intenzivno radi još od 2017. godine je zamišljen na način koji se u najmanju ruku može nazvati neisplativim.
Geološka podloga koja dominira ovim područjem su kraški tereni sa mnogo stijena i vrtača i samim tim izrazito nepogodni za izgradnju skijališta. Osim toga, na ovom području se snijeg ne zadržava onoliko koliko bi to bilo optimalno za razvoj ski centra. Podloga na ovom terenu je izrazito vodopropusna, odnosno vode poniru ne stvarajući nadzemne vodotokove, što znači da nema povoljnih uslova za vještačko osnježavanje skijališta. Imajući u vidu izražene morske i tople vjetrove koji su prisutni na Klekovači dolazimo do zaključka da je osiguravanje dovoljnog broja sniježnih dana, a uz sve ranije navedeno, neracionalna ideja.
Takođe, poznato je da područje Klekovače ima veliki problem sa snabdijevanjem vodom, a količine vode koje bi bile potrebne za ovakav poduhvat uveliko prevazilaze vodne kapacitete kojima ovo područje raspolaže, što brine mještane. Naime, ovdje je predviđen kompleks kapaciteta do čak 15.000 ležajeva, a zooning planovi navode da će prednost u snadbijevanju vode imati turistički kompleks naspram snadbijevanja vodom domaćeg stanovništva!
Sve ovo gore navedeno bi uključivalo i nesrazmjerno velika ulaganja koja bi prevazilazila granice razuma čak i kada bi Klekovača bila velika turistička atrakcija.
Ističemo i da se na ovom području nalaze staništa mnogih zaštićenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, te da bi ovakav projekat bio poguban za njih, a naročito za vrste koje su tek posljednjih godina počele ponovo da se pojavljuju na ovom području, kao što je ris koji je prošle godine primjećen na ovom području poslije šesnaest godina (podsjećamo na snimak ženke risa sa tri mladunčeta zabilježen na Klekovači).
Ono što najviše brine stručnjake, a i mještane, jeste da će sudbina ovog projekta biti jednako tragična kao i sudbine mnogih sličnih projekata koji su ostali nedovršeni, ali je šteta po životnu sredinu ostala nepopravljiva. Iz ovih razloga, Centar za životnu sredinu i udruženje Arbor Magna apeluju na zaustavljanje ovog projekta dok nije napravljena šteta koja se kasnije neće moći ispraviti.