Foto: Impuls
Kandidati za članstvo Zapadnog Balkana i dalje ne ispunjavaju mjere EU zaštite prirode i biodiverziteta. Paket proširenja Evropske komisije ukazuje na ozbiljne nedostatke, posebno u oblastima zaštite zaštićenih područja, očuvanja vrsta i procjene uticaja na životnu sredinu.
Evropska unija je obećana zemlja za Zapadni Balkan posljednjih 20 godina, a Evropska komisija insistira da ispuni svoje obećanje, posebno sa zemljama Albanijom i Crnom Gorom. Ovi novi razvoji su dobrodošli, ali su potrebne opipljive akcije zemalja kako bi se popunile praznine u vezi sa pravom EU, piše euronatur.org.
Na primjer, nedavne izmjene zakona o zaštićenim područjima u Albaniji i brza izgradnja aerodroma u Valoni u zaštićenom pejzažu Vjose-Narte eksplicitno se navode kao zastoji unazad. Izvještaj EU procjenjuje da je to dovelo do pogoršanja zaštite prirode u Albaniji i poziva na potpuno usklađivanje i sprovođenje Direktiva o pticama i staništima. Naglašava potrebu za potpunom implementacijom pravila o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA) i strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu (SEA), osiguravajući da sva ulaganja u infrastrukturu budu u skladu sa obavezama EU i međunarodnim obavezama u vezi sa prirodom i obnavljajući značajno učešće javnosti. Izvještaj Komisije ipak propušta priliku da ove nalaze stavi u kontekst obaveza u vezi sa kriterijumima za zatvaranje Poglavlja 27, kao dio Zajedničkog stava EU o klasteru 4: Zelena agenda i održiva povezanost.
„Na čekanju“: ključna riječ za Crnu Goru u izvještaju. Neki ključni zakoni i njihova efikasna primjena nakon toga još uvek su na čekanju; ovo se posebno odnosi na Zakon o zaštiti prirode i Nacionalnu strategiju za biodiverzitet. Prepreke vezane za vlasništvo i obaveze između centralnih i lokalnih vlasti ostavile su Ulcinjsku solanu, jedno od ključnih područja biodiverziteta u regionu, ponovo bez plana za upravljanje.
Crna Gora se predstavlja kao „ekološka država“ i postigla je napredak u mapiranju svog biodiverziteta, ali se zemlja suočava sa značajnim nedostacima u zaštiti prirode na terenu. Trenutno, manje od 14% crnogorskog zemljišta i manje od 2% njenih morskih voda su zaštićena područja, što je daleko ispod cilja Kunmin-Monreal od 30%. Ključno pitanje je neuspjeh da se naučne procjene pretvore u zakonsku zaštitu, iako je preko 70% teritorije Crne Gore identifikovano za ekološku mrežu Natura 2000, vlada nije formalno proglasila ova područja kako je to propisano Emerald mrežom (Bernska konvencija). Ono što se trenutno dešava je upravo suprotno, jer novi nacionalni prostorni plan u velikoj mjeri ignoriše kandidate za Emerald područja. Ovo ostavlja mnoga ekološki kritična područja bez efikasnih zaštitnih mjera, izlažući ih sve većim pritiscima razvoja.
Kritični nedostaci na Zapadnom Balkanu
Širom regiona, slika je slična, naime, Bosni i Hercegovini još uvijek nedostaje mreža Natura2000 ili sistem za praćenje biodiverziteta. Na Kosovu, administrativni kapaciteti za životnu sredinu ostaju „kritično niski“, a zaštićenim područjima nedostaje pravilno upravljanje. Komisija posebno poziva Kosovo da preduzme „odgovarajuće mjere za de fakto sprječavanje zagađenja zaštićenih područja i upravljanje zaštićenim područjima“.
Pravni okvir za zaštitu životne sredine u Srbiji je relativno dobro usklađen sa EU na papiru, na primjer, ažurirani zakoni o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA) i procjeni strategije strategije za životnu sredinu (SEA) usvojeni su krajem 2024. godine. Ali sprovođenje kasni. Komisija naglašava da se ovi zakoni sada moraju brzo i jedinstveno primjenjivati na sve projekte. U praksi, Srbija je ponekad zaobilazila potpune procedure procjene uticaja na životnu sredinu izdavanjem preliminarnih odobrenja ili korišćenjem starih studija za ubrzavanje projekata, zanemarujući temeljan pregled i javni doprinos. Učešće javnosti u donošenju odluka o životnoj sredini ostaje neadekvatno, nije primjećeno poboljšanje u 2025. godini u transparentnosti ili konsultacijama. Civilno društvo izvještava da vlasti često ne otkrivaju proaktivno informacije o uticajima tekućih projekata na životnu sredinu.
U Sjevernoj Makedoniji, Evropska komisija ističe da nacionalni informacioni sistem za biodiverzitet još uvijek nije funkcionalan i da se identifikacija potencijalnih Natura 2000 lokacija suočava sa institucionalnim poteškoćama. Proces proglašenja zaštićenih područja od visokog značaja, kao što su Ohridsko jezero, Studenčiško blato, kanjon Matka i ponovno proglašenje Nacionalnog parka Mavrovo, još uvijek nije završen i može dodatno pogoršati biodiverzitet i prirodne vrijednosti ovih lokacija.
Sve u svemu, usklađenost sa propisima o zaštiti životne sredine je slaba karika: svim balkanskim kandidatima je rečeno da napredak u pristupanju zavisi od vidljivih rezultata u zaštiti prirode i borbi protiv ekološkog kriminala.
Gabrijel Švaderer, izvršni direktor EuroNatur-a, navodi da vlade i institucije EU moraju tretirati ove nalaze kao crvene zastavice, a ne kao puke formalnosti.
“U Albaniji, zakonodavci bi trebalo da ukinu štetne amandmane na zakon o zaštićenim područjima 2024. godine, uklanjajući izuzeća za navodnjavanje, turistička odmarališta i infrastrukturu koja potkopavaju vrijednosti i integritet zaštićenih područja. Veliki projekti poput aerodroma u Valoni moraju biti pauzirani i ponovo procjenjeni uz odgovarajuću procjenu uticaja na životnu sredinu/procjenu strategije prirodne energije i istinski javni pregled“, ističe on.
Viktor Berišaj, viši službenik za politiku u organizaciji EuroNatur, zaključuje: „Sve zemlje Zapadnog Balkana moraju u potpunosti transponovati Direktive o pticama i staništima, završiti svoje mreže Emerald/Natura 2000 i pojačati sprovođenje zakona o divljim životinjama. Pristup informacijama i pravosuđu u skladu sa Arhuskom konvencijom mora biti zagarantovan kako bi građani mogli da prate odluke i osporavaju nezakonite projekte. Prije svega, EU bi trebalo da podrži Poglavlje 27 kao nepregovarački kriterijum za pristupanje: Zemlja koja ne zaštiti svoje rijeke, šume i divlje životinje ne može vjerodostojno tvrditi da je spremna da se pridruži EU.“