Foto: Ilustracija
U novom istraživanju koje je objavljeno u časopisu Science 3. juna 2022., dr. James R. Allan sa Univerziteta u Amsterdamu i njegove kolege su koristili napredne geoprostorne algoritme za mapiranje optimalnih područja za očuvanje kopnenih vrsta i ekosistema širom svijeta. Dodatno su koristili prostorno eksplicitne scenarije korištenja zemljišta kako bi kvantificirali koliki je dio tog zemljišta ugrožen zbog ljudskih aktivnosti, do 2030. godine.
Njihovo istraživanje pokazuje da 44 posto Zemljine kopnene površine – oko 64 miliona kvadratnih kilometara (24.7 miliona kvadratnih milja) mora biti očuvano kako bi očuvali biološku raznolikost.
“Trenutno je naša studija najbolja procjena koliko kopnene površine Zemlje moramo očuvati da bismo zaustavili krizu biološke raznolikosti – to je u biti plan očuvanja planeta”, rekao je Allan. Dalje on naglašava da je neophodno da djelujemo brzo. Njihovi modeli pokazuju da će staništa na više od 1.3 miliona km2 kopnene površine (što predstavlja područje veće od Južne Afrike) vjerovatno nestati zbog ljudskih aktivnosti do 2030., što bi bilo razorno za divlje životinje.
Ovo istraživanje ima važne političke implikacije budući da vlade trenutno pregovaraju o globalnom okviru za biološku raznolikost za period poslije 2020. u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti, s novim ciljevima za biološku raznolikost koji bi trebali stupiti na snagu kasnije ove godine. Time će se uspostaviti program za konzervaciju minimalno za sljedećih deset godina, a vlade će morati redovno podnositi izvještaje o napretku u odnosu na postavljene ciljeve.
“Prije više od deset godina, vlade su postavile globalni cilj da se očuva najmanje 17 posto kopnenih područja kroz zaštićena područja i druge pristupe temeljene na lokalitetima kako bi poboljšali status biološke raznolikosti i ekosistema. Međutim, do 2020. godine bilo je jasno da te mjere nisu dovoljne da se zaustavi smanjenje biološke raznolikosti i time spriječi kriza biološke raznolikosti”, objašnjava koautor studije dr. Kendall Jones iz Društva za zaštitu divljih životinja.
Veliki cilj za 2030. o kojem se sada raspravlja jeste da bi države trebale sačuvati 30% svoje zemlje kroz zaštićena područja i druge pristupe temeljene na lokalitetima.
“Iako je ovo sjajan korak i ide u dobrom smjeru, naša studija ukazuje da su ambiciozniji ciljevi i politike za održavanje ekološkog integriteta koje prelaze 30% očuvanja kopnenih površina od ključne važnosti. Ako su države ozbiljne u pogledu zaštite biološke raznolikosti i onoga što nude ekosistemi a što podržava razvoj života na Zemlji, onda one moraju odmah povećati svoje napore konzervacije, ne samo po pitanju opsega i intenziteta nego i u pogledu efikasnosti”, dodao je Jones.
Autori su dalje rekli da njihova studija pruža bitne informacije kada je u pitanju planiranje konzervacije i razvoja, te može pomoći u usmjeravanju budućih nacionalnih i globalnih programa konzervacije. Također su naglasili da nije potrebno sve kopnene površine nužno označiti kao zaštićena područja, nego je potrebno uspostaviti širok raspon strategija za upravljanje tim područjima i očuvanje vrsta i ekosistema.
“Konzervacijske akcije koje promovišu autonomiju i samoopredjeljenje ljudi koji žive na ovoj zemlji, uz istovremeno održavanje ekološkog integriteta su od ključne važnosti. Na raspolaganju imamo mnogo efikasnih alata za konzervaciju, od osnaživanja autohtonih naroda da upravljaju svojim prirodnim okolišem, preko politika koje ograničavaju krčenje šuma ili pružaju održive mogućnosti za život, te naravno kroz zaštićena područja”, rekao je dr. Allan.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA