Foto: Impuls
Prva komparativna regionalna procjena nakon više od jedne decenije dokumentuje propadanje posljednjih divljih rijeka Evrope: udio netaknutih riječnih dionica pao je sa 30% na 23% od 2012. godine, što predstavlja zapanjujući gubitak od 2.450 riječnih kilometara.
Rijeke u Albaniji degradirale su se brže nego u bilo kojoj drugoj balkanskoj zemlji, uglavnom uslijed hidroenergetskog razvoja i regulacije rijeka.
Hidromorfološko stanje 83.824 km rijeka u 11 balkanskih zemalja. Plava i zelena boja označavaju gotovo prirodne i blago izmijenjene rijeke; žuta do crvena umjerene do teške izmjene, pri čemu crvena označava akumulacije; Foto: Ulrich Schwarz, Fluvius Vienna
Nova sveobuhvatna procjena hidromorfoloških uslova širom Balkana otkriva dramatično i ubrzano pogoršanje stanja poznatih netaknutih vodotokova u regionu. Izvještaj “Hidromorfološko stanje balkanskih rijeka 2025”, autora dr Ulricha Schwarza iz Fluvius Vienna pripremljen je u okviru kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope koju su pokrenule evropske organizacije EuroNatur i RiverWatch, u saradnji sa lokalnim partnerima na Balkanu, među kojima je i Centar za životnu sredinu. Novi izvještaj je obuhvatio 83.824 kilometra rijeka u 11 zemalja. Rezultati pokazuju da je udio prirodnog riječnog toka opao sa 30% u 2012. godini na svega 23% u 2025. godini, odnosno smanjio se za 2.450 kilometara, dok je udio snažno izmijenjenih riječnih dionica porastao.
Balkan u cjelini: silazni trend
Ova studija otkriva zabrinjavajući regionalni obrazac:
- Stanje rijeka širom Balkana kontinuirano se pogoršava od 2012. godine.
- Veće rijeke su najviše pogođene zbog brana, kanalizacije korita i poremećaja sedimenta.
- Od 2012. godine, akumulacije na rijekama povećane su za 18% (sa 2.224 na 2.626 kilometara).
- Manji izvorišni vodotoci uglavnom su u boljem stanju, ali se pritisci i na njih šire.
- Hidroenergetski razvoj ostaje glavni pokretač degradacije; ostali značajni pritisci uključuju zahvatanje vode, eksploataciju sedimenta i izgradnju infrastrukture.
- Aktivnosti zaštite uspjele su očuvati oko 900 kilometara rijeka, prvenstveno zaustavljanjem brana i hidroenergetskih projekata.
Od analiziranih većih rijeka, samo 23% i dalje je gotovo prirodno, dok 43% pokazuje blage izmjene. Umjereno do snažno izmijenjene rijeke čine 27%, a teško izmijenjene dionice – prvenstveno akumulacije – 7% mreže. Najznačajnije promjene zabilježene su u slivovima Drine, Neretve, Vardara/Axiosa, Devolla i Drima. Iako je ovaj pad alarmantan, preostali udio gotovo prirodnih i blago izmijenjenih rijeka i dalje je znatno veći nego u ostatku Evrope, što potvrđuje jedinstveni status Balkana kao posljednjeg velikog evropskog uporišta netaknutih rijeka.
„Dugoročni trendovi dokumentovani u ovoj studiji jasno pokazuju pad gotovo prirodnih riječnih dionica širom Balkana, prvenstveno uzrokovan akumulacijama i velikim zahvatima na rijekama. Iako region još uvijek zadržava relativno visok udio očuvanih rijeka, ovi trendovi ukazuju na sve veći raskorak između postojećih razvojnih praksi i ekoloških standarda propisanih u okviru procesa pristupanja EU i principa održivog upravljanja rijekama“, izjavio je autor studije dr Ulrich Schwarz.
Hidroelektrana Fan 1 na rijeci Fan, pritoci rijeke Mati u Albaniji, počela je s radom 2017. godine i izazvala značajnu ekološku štetu. © Google Earth
Bosna i Hercegovina: Veliki pad divljih rijeka
Udio netaknutih rijeka u Bosni i Hercegovini smanjen je sa 1.170 km na 904 km, što predstavlja pad od 23% ekološki najvrijednijih riječnih dionica (2012–2025). Uzimajući u obzir dodatno pogoršanje usljed regulacije rijeka i eksploatacije sedimenta, ukupno 350 km riječnog toka izgubilo je svoj stepen očuvanosti, što predstavlja 10% ukupne procijenjene dužine rijeka.
“Iako su neke lokalne zajednice u BiH nastavile uspješno da brane svoje rijeke i da se bore protiv štetnih projekata, pritisak se nastavlja. Ovi nalazi navedeni u studiji trebaju biti ozbiljno upozorenje našim predstavnicima vlasti i institucijama da u dobu kada je klimatska kriza evidentna, očuvanje rijeka i vode i održivo upravljanje istim treba biti naš imperativ. S obzirom da nažalost ne vidimo da su institucije do sada pokazale spremnost i odgovornost po ovom pitanju, apelujemo na građane da se uključe u što većem broju i da brane naše rijeke, jer su one izvor života i naše javno dobro”, izjavio je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu i koordinator kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u BiH.
Uspjesi zaštite ulijevaju nadu
Izvještaj navodi da su nedavni napori u zaštiti prirode uspjeli očuvati oko 900 kilometara rijeka zaustavljanjem hidroenergetskih projekata, proglašenjem novih zaštićenih područja i uvođenjem politika koje zabranjuju male hidroelektrane. Proglašenje Nacionalnog parka divlje rijeke Vjosa u Albaniji ostaje najznačajnije dostignuće zaštite prirode u regionu.
Poziv na sistemsku zaštitu
Na osnovu nalaza, upućuje se poziv na hitno i koordinisano djelovanje:
- Ojačati nacionalnu i EU zaštitu: Zaštititi preostale netaknute rijeke kroz nacionalno i međunarodno zakonodavstvo i politike, proširiti zaštićena područja i strogo provoditi zaštitne mjere.
- Zaustaviti destruktivni hidroenergetski razvoj: Posebno u Bosni i Hercegovini i Albaniji, gdje degradacija rijeka najbrže napreduje.
- Uspostaviti sistematski monitoring: Sve balkanske zemlje moraju provoditi usklađene hidromorfološke procjene kao preduslov za pristupanje EU.
- Obnoviti oštećene rijeke: Uključujući uklanjanje barijera, ponovno povezivanje poplavnih ravni, smanjenje eksploatacije riječnog dna i primjenu mjera obnove zasnovanih na prirodi.
- Dati prioritet prirodi i klimatskoj otpornosti: Napustiti infrastrukturno intenzivnu regulaciju rijeka i preći na upravljanje poplavama i sušama zasnovano na ekosistemima.
„Kako rijeke ovog regiona nastavljaju gubiti svoj prirodni karakter, prostor za smisleno djelovanje brzo se zatvara“, istaklaje Annette Spangenberg, voditeljica programa za slatke vode u EuroNatur.
„Balkan još čuva neke od posljednjih divljih rijeka Evrope, ali njihova zaštita danas zahtijeva političku hrabrost, donošenje odluka zasnovanih na nauci i jasan zaokret od destruktivnih praksi. Podaci jasno pokazuju šta se već gubi i šta će biti izgubljeno ako ne reagujemo.“