Već treći kvartal za redom padaju ulaganja u čiste tehnologije, što je preokret višegodišnjeg trenda, započet nakon prošlogodišnje velike UN-ove konferencije u Parizu o zaustavljanju posljedica klimatskih promjena.
Prošlogodišnja konferencija postigla je gotovo nemoguće: uspjela je izignorirati hitnost situacije iako se cijeli svijet nalazi u crvenom alarmu po pitanju posljedica klimatskih promjena, a znanstvenici su i službeno proglasili period antropocena i početak 5. velikog povijesnog izumiranja vrsta. Usprkos tome, američki PR stratezi uspjeli su zaspinati globalno gledište na ovu temu, te je diskurs prošlogodišnje konferencije više zvučao poput self-help priručnika, umjesto proaktivnog političkog govora relevantnih faktora zaduženih za (uništenu) budućnost cijele planete.
Prema Bloombergovim analizama investicije u čiste tehnologije u trećem su kvartalu ove godine pale za 43 posto u odnosu na ulaganja od 42 milijarde dolara iz 2015. što je najlošiji rezultat od 2013. godine. Čak i ako se pad u trećem kvartalu može pripisati ljetnoj stanci, ona i dalje ne objašnjava pad od 23 posto iz prve polovice godine. Ukidanjem sankcija i penala, “ružnih riječi” koji su bili dio Kyoto sporazuma te “pozitivnim” oblikovanjem diskursa o klimatskim promjenama ispraznim frazama poput “peer pressura” ili “utrke prema vrhu”, Pariški sporazum zapravo je dokrajčio “boom” čistih tehnologija u trenutku kada je to posljednja stvar na političkoj agendi koju si bilo koja zemlja može dopustiti.
Bez adekvatnih političkih mjera koje bi čiste tehnologije učinile kompetitivnima sa industrijom fosilnih goriva, one nikad neće iz faze laboratorijskih eksperimenata i postati komercijalno isplative. To sad već priznaju i sasvim srednjostrujaški mediji, optužujući politike MMF-a i Svjetske banke za potpuno pogrešan pristup klimatskim promjenama. To znači da čak ni danas kada smo prešli sve psihološke i znanstvene granice koje su bile postavljene kao točke nakon kojih nema povratka ka klimi i Zemlji kakvu poznajemo, profitni interesi industrije fosilnih goriva i njihov udio u financiranju političkih elita ima debelo veću prednost pred interesima cijele planete.
U međuvremenu, nestaju Maldivi, koraljni grebeni, američke savezne država Louisiana, Florida, itd… širi se pustinja, Europa se natapa poplavama ili se guši u sušama, šire se pustinje, pada proizvodnja i raste cijena hrane, nestaje pitke vode, 800 milijuna ljudi svakodnevno ide gladno na spavanje, svakodnevno izumiru vrste, a zbog dominacije tržišta nad resursima, vrijednostima i uslugama sve se to zanemaruje. Pritom, isto to tržište upravo guši inovacije i razvoj, pa i u čistim tehnologijama….