Jedna američka studija iz 2016. godine pokazuje da svaki dolar uložen u ozelenjavanje donese 5,82 dolara javne koristi.
Đana Karavdić
U Sarajevu je sve manje zelenih površina, na preostalim svake godine niču novi stambeni i poslovni objekti, uprkos činjenici da je sadnja drveća ustvari najjeftiniji način za poboljšavanje dobrobiti ljudi koji žive u gradovima.
Kada su vlasti New Yorka najavile 2007. godine da planiraju tokom deset godina zasaditi milion stabala na području grada, njihova je ideja smatrana preambicioznom. Međutim plan je ispunjen dvije godine prije roka.
220.000 stabala zasađeno je duž ulica New Yorka, 480.000 u parkovima i drugim javnim prostorima dok je 300.000 stabala podijeljeno privatnim organizacijama, vlasnicima kuća i drugih objekata koji su drveća posadili u lokalnim zajednicama. U akciji je prikupljeno 30 miliona američkih dolara koje su utrošene na projekat a prikupljene su kroz donacije i sponzorstva.
New York nije jedini grad u kojem su pokrenute obimne akcije ozelenjavanja. Milano je u decembru objavio plan sadnje tri miliona stabala do 2030. godine kako bi povećao zelene površine grada na 17-20% te kako bi se unaprijedila kvaliteta zraka i smanjile posljedice globalnog zatopljenja.
Gradovi zapadne Evrope poput Frankfurta i Amsterdama imaju 21% zelenih površina u gradu, Beča 51%, dok Pariz ima tek 7% i bori se već godinama sa posljedicama prekomjernog zagađenja zraka. Najzeleniji grad Evrope je London. Prema podacima koje objavljuje World Economic Forum, u Londonu ima više stabala negoli stanovnika, a riječ je o 8-milionskoj metropoli. Iako za Sarajevo ne postoje pouzdani podaci, u medijima se mogu naći navodi da u četiri gradske opštine procenat zelenih površina iznosi svega 1,54%!
Ili možemo to i ovako posmatrati, London ima 27m2 zelenila po stanovniku, Amsterdam 45m2, Stockholm 87 a Beč 120. Iako ne postoje normativi, Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je preporučeni minimum 9m2, dok različite preporuke variraju od 40-50m2 po stanovniku.
Duga je lista pozitivnih učinaka zelenila na stanovnike gradova. Osim što se stanovnici «zelenih» gradova osjećaju sretnijima, pametnijima, mlađima i bogatijima, smanjuje se rasprostranjenost bolesti poput pretilosti i dijabetesa, a posebnu važnost imaju veća apsorpcija karbon-dioksida (usljed fotosinteze) i štetnih P10 čestica kao i snižavanje temperatura u vrućim ljetnim mjesecima koje se strateškom sadnjom može sniziti za do 5 stepeni. Dobrobiti su takve da bi vlasti ozelenjavanje gradova trebale tretirati u okviru zdravstvenih mjera.
Jedna američka studija iz 2016. godine pokazuje da svaki dolar uložen u ozelenjavanje donese 5,82 dolara javne koristi. No, bez obzira što više od 50% svjetske populacije živi u urbanim sredinama, a taj će broj do 2070. porasti a 70%, na zelenilo se i dalje gleda kao na luksuz i ne što što je «lijepo imati» a ne na dugoročnu investiciju koja donosi zdravstvenu korist i čini gradove otpornijim na klimatske promjene.