Nikada nisam želio da budem biznismen, ali sada kada to jesam, odlučan sam da koristim svoju kompaniju i svoj glas kako bih pomogao u rješavanju velikih svjetskih problema po pitanjima zaštite životne sredine. U Patagoniji sam proveo više od četrdeset godina pokušavajući da zaštitim divlje prostore koje naši kupci i zaposleni vole i ohrabruju druge da se pridruže borbi za spas naše planete.
Yvon Chouinard, osnivač kompanije Patagonia dao je svoj osvrt na problem masovne izgradnje hidroelektrana na posljednjim divljim rijekama Evrope, rijekama Balkana.
Poslijednjim divljim rijekama Evrope prijeti velika opasnost. Ovog puta ne govorimo o prekomjernoj suši ili fabrikama koje ispuštaju toksičan otpad, već o branama i hidroelektranama za koje postoji uvjerenje da proizvode čistu, zelenu, obnovljivu energiju. Činjenica je da su brane prljave, a njihov destruktivni uticaj daleko prevazilazi njihovu korist. Konkretno, električna energija koja nastaje iz hidroelektrana se sada može proizvesti mnogo efikasnije na druge načine koji ne uništavaju rijeke i životna staništa i neraseljavaju ljude. Ako se ovi štetni projekti ne zaustave, ekološka šteta i uticaj na lokalne zajednice će biti zastrašujući.
Nikada nisam želio da budem biznismen, ali sada kada to jesam, odlučan sam da koristim svoju kompaniju i svoj glas kako bih pomogao u rješavanju velikih svjetskih problema po pitanjima zaštite životne sredine. U Patagoniji sam proveo više od četrdeset godina pokušavajući da zaštitim divlje prostore koje naši kupci i zaposleni vole i ohrabruju druge da se pridruže borbi za spas naše planete.
Za štetu koju hidroelektrane nanose rijekama saznao sam preko svog hobija, oduvijek sam bio strastveni ribar. Rijeke nisu samo čudesno lijepe, one su arterije planete, prenose hranjive materije i sedimente sa kopna do okeana koji su hrana planktonu i ribama. Obezbjeđuju čistu vodu za milione ljudi. Svake godine rijeke usvajaju oko 200 miliona tona ugljenika direktno iz atmosfere i dovode ga u okean, pomažući nam da se borimo protiv klimatskih promjena. To je ekvivalent oko 10 posto ugljenika koji proizvedu sva motorna vozila u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) svake godine. Zdrave rijeke i njihova poplavna područja štite nas od poplava i suša koje su sve učestalije zbog klimatskih promjena.
© Jeremy Koreski
Hidroelektrane imaju velik negativan uticaj. Za razliku od sunčeve energije ili energije vjetra, hidroenergija dovodi vrste do izumiranja, raseljava stanovništvo i doprinosi klimatskim promjenama. Novo naučno istraživanje pokazuje da rezervoari stvoreni branama doprinose proizvodnji skoro milijardu tona ekvivalenata ugljen-dioksidu u atmosferu svake godine, uglavnom u obliku metana. Ovo se dešava jer započinju hemijske reakcije jer potopljeno drveće i trava pod vodom počnu da se raspadaju. Drugim riječima, ova navodna “zelena” energija, koja ima za cilj smanjenje emisija, zapravo ima suprotan efekat.
Hidroelektrane su takođe nepouzdane jer zavise od visine vodostaja. Zbog niskih padavina i nedostatka snijega u Evropi prošle godine proizvodnja u hidroelektranama pala je na najniži nivo zabilježen u ovom vijeka.
Pored svih navedenih činjenica, hidroelektrane su besramno skupe. Zbog grešaka u planiranju, tehničkih problema i korupcije nastaju prosječna kašnjenja u izgradnji od 44 posto i prekoračenje troškova od 96 posto. Kada se brana konačno izgradi, troškovi održavanja su ogromni. U SAD-u više od 1.000 starih brana je uklonjeno uz velike troškove. Mnoge predstavljaju veliku opasnost zbog dotrajalosti. Procijenjeno je da je od 1950. godine na brane potrošeno dvije milijarde dolara.
Za razliku od hidroelektrana, vjetro i solarne elektrane su čiste, efikasnije i mogu se brže graditi. Na globalnom nivou, vjetro i solarni sistemi stvaraju četiri do pet puta više radnih mjesta nego mini hidroelektrane.
Na osnovu svih ovih činjenica smatramo da je razvoj hidroenergije gubljenje novca, te je moralna propast činjenica da su neke od najvećih svjetskih finansijskih institucija prihvatile ovu zastarjelu i eksploatacionu tehnologiju te su pristali da finansiraju izgradnju novih brana na nekim od poslednjih divljih rijeka u Evropi.
Pored Rusije, na Balkanskom poluostrvu dominira najveći broj slobodnotekućih rijeka u Evropi koje se odlikuju kristalno čistim tokovima, šljunkovitim obalama i netaknutim aluvijalnim šumama. Generacije ljudi koriste ove rijeke kao izvore vode za piće, za navodnjavanje vrtova i poljoprivredu.
© Andrew Burr
“Više od 3.000 novih hidroelektrana je planirano ili je u procesu izgradnje na prostoru od Slovenije do Grčke. Skoro polovina ovih projekata je planirana u zaštićenim područjima, kao što su nacionalni parkovi, a većina ne ispunjava neophodne zahtjeve. Ove hidroelektrane prijete da unište najveću i poslednju slobodnu rijeku u Albaniji, dovedu već ugroženu ribu mladicu do izumiranja u Bosni i Hercegovini, ugroze opstanak kritično ugroženog balkanskog risa u Makedoniji i prouzrokuju raseljavanje stanovništva širom regiona.”
Nije prekasno da zaustavimo ove užasne projekte. Pretstavljam vam tri koraka kako to možete učiniti.
Prvo, trebamo se solidarisati sa lokalnim aktivistima i zajednicama na Balkanu koji se suprotstavljaju branama. Na primjer, prošle godine policija je nasilno zaustavila protest žena u Bosni i Hercegovini na rijeci Kruščici, ali lokalna zajednica nije odustala već je ponovo zaustavila izgradnju dvije planirane hidroelektrane koje bi mogle ugroziti snabdevanje pitkom vodom.
Drugo, trebamo izvršiti pritisak na međunarodne razvojne banke da prestanu podržavati ovakve projekte. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Evropska investiciona banka (EIB) i Međunarodna finansijska korporacija Svjetske banke (IFC) uložile su više od 700 miliona evra u hidroenergetske projekte na Balkanu. Trebamo uvjeriti ove banke da prestanu sa finansiranjem izgradnje hidroelektrana, te bi se na ovaj način drugim investitorima poslao jasan signal da učine isto. Finansiranje skoro 1.000 planiranih hidroenergetskih projekata na Balkanu je još nepoznato, pa je sada pravo vrijeme za djelovanje.
Treće, Evropi i svijetu je potreban brži razvoj čistijih i jeftinijih energetskih alternativa. Albanija raspolaže sa oko 300 sunčanih dana godišnje. Razvoj solarne energije bi bilo mnogo bolje i jeftinije rješenje za ljude i životnu sredinu nego uništavanje rijeke Vjose, najveće slobodne rijeke u Evropi.
© Andrew Burr
Vrijeme je da se čujete istinu o stvarnim troškovima ovih brana. U SAD-u danas plaćamo cijenu zbog masovne izgradnje hidroelektrana. Danas imamo zajednice koje nisu povezane sa rijekama, doveli smo veliki broj vrsta do izumiranja i nikad nismo odustali od ulaganja u skupe destruktivne projekte. Nadam se da Evropa neće napraviti iste greške.
Yvon Chouinard je osnivač kompanije Patagonia, izvršni producent filma Dam Nation (Nacija brana) i najnovijeg filma Blue Heart (Plavo srce).
Da biste saznali više o problemima vezanim za hidroenergiju, planiranim projektima hidroelektrana na Balkanu, te o novom filmu „Plavo srce“ posjetite patagonia.com/blueheart.