Orao krstaš, stepski soko i bjeloglavi sup na ivici izumiranja u Srbiji
Srbija ima samo tri gnezdeća para orla krstaša, ptice koju je stavila na svoje nacionalne simbole, izjavio je za FoNet predstavnik Društva za zaštitu i proučavanje ptica Slobodan Knežević i upozorio da su potrebne stotine godina da bi se vratio toliki broj gnijezdećih parova da ne bi bilo bojazni od njegovog nestajanja.
On je podsjetio da je u Srbiji do prije nekoliko godina postojao samo jedan gnijezdeći par orla krstaša, dok sada postoje tri para, a da su u međuvremenu bile četiri uspješne sezone parenja.
"To je neka nada u oporavak te populacije. To svakako nije stanje koje je bezbrižno, ali imamo neku nadu da će se populacija oporaviti", istakao je Knežević.
Prema njegovoj procjeni, kada bi Srbija svake godine dobijala po jedan gnijezdeći par orla krstaša, bilo bi joj potrebno 100 godina kako ne bi postojala zabrinutost.
On je naglasio da susjedna Mađarska ima više stotina gnijezdećih parova orlova krstaša i ocijenio da je u Srbiji nestanku populacije orlova krstaša doprinjeo čovjek. Prije svega, kako je objasnio, nebrigom o njegovom staništu koje se znatno smanjilo, jer se orlovi gnijezde u hrastu lužnjaku i topolama, na kojima krstaši mogu da smjeste svoja teška gnijezda, što je bio slučaj u Vojvodini gdje su se gnijezdili.
Smanjenjem staništa, nestalo je i životinja kojima se orlovi krstaši hrane. Pored toga, tu je i trovanje životinja koje prave štetu poljoprivrednicima, pa se dešava i da ptice grabljivice pojedu tu zatrovanu hranu, ukazao je Knežević.
Prema njegovim riječima, "tu je i krivolov, tako što je neko poželio da ima trofej orla krstaša prepariranog u svom domu ili kafani".
Pored orla krstaša, ugroženi su i stepski soko i bjeloglavi sup, koji živi u specijalnom rezervatu prirode Uvac, ali i velika droplja, najteža ptica letačica Evrope, čijih samo desetak primjeraka živi u rezervatu, napomenuo je Knežević.
Kada je riječ o opštem stanju po pitanju ptica u Srbiji, on je istakao da Srbija ima bogatu faunu ptica, ali da nedostaje razumjevanje da bi tu faunu trebalo sačuvati. Ponovo je, pri tome, pomenuo velike probleme, poput krivolova, trovanja, hvatanja, trgovine i stradanja ptica na električnim vodovima koji nisu prilagođeni za to da ne ugrožavaju živi svijet u njihovoj neposrednoj blizini.
