Novi izvještaj: Stanje okeana je kritično, ugrožen je cjelokupni morski život

Foto: Unsplash

Svjetski okeani po prvi su put pali na ključnom “zdravstvenom pregledu”, a glavni krivac za to je izgaranje fosilnih goriva, pokazao je najnoviji izvještaj. Ovo alarmantno otkriće ukazuje na sve veći pritisak na morske ekosisteme, piše The Guardian.

Potsdamski institut za istraživanje uticaja klime u svojoj je najnovijoj godišnjoj procjeni objavio da je kiselost okeana prešla kritični prag, ugrožavajući opstanak morskog života. Time je prekoračena i sedma od devet takozvanih “planetarnih granica”, što je potaknulo naučnike da upute hitan poziv na globalnu akciju. Zahtijevaju odlučnije suzbijanje upotrebe fosilnih goriva, krčenja šuma i drugih ljudskih aktivnosti koje narušavaju krhku ravnotežu naše planete.

Ovaj izvještaj, koji nadograđuje prethodna upozorenja o zakiseljavanju, dolazi u posebno zabrinjavajućem trenutku – u vrijeme rekordno visokih temperatura okeana i masovnog izbjeljivanja korala širom svijeta.

Posljedice za cjelokupni ekosistem

Okeani, koji prekrivaju 71% Zemljine površine, ključni su za stabilizaciju klime i u izvještaju se nazivaju “neopjevanim čuvarom planetarnog zdravlja”. Međutim, njihove vitalne funkcije sada su ozbiljno ugrožene.

Planetarni ‘zdravstveni pregled’ za 2025. godinu otkrio je da je pH vrijednost površine okeana od početka industrijske ere pala za oko 0,1 jedinicu. To predstavlja porast kiselosti od 30 do 40 posto, čime su morski ekosistemi gurnuti izvan sigurnih granica.

Foto: Unsplash

Posebno su ugroženi hladnovodni korali, tropski koralni grebeni i morski život na Arktiku. Glavni uzrok je klimatska kriza izazvana ljudskim djelovanjem. Kada ugljikov dioksid iz izgaranja nafte, ugljena i plina dospije u more, stvara se ugljična kiselina. Ona smanjuje dostupnost kalcijevog karbonata, ključnog za rast korala te izgradnju ljuštura i kostura mnogih morskih organizama.

Na dnu hranidbenog lanca, ovo izravno pogađa vrste poput kamenica, mekušaca i školjki, a neizravno šteti lososima, kitovima i drugim životinjama koje se njima hrane. U konačnici, ugrožena je sigurnost opskrbe hranom za ljude i obalne privrede. Naučnici su također zabrinuti da bi zakiseljavanje moglo oslabiti ulogu okeana kao najvažnijeg apsorbera topline te njegovu sposobnost upijanja 25 do 30 posto ugljikovog dioksida iz atmosfere.

U izvještaju se navodi da i ostalih šest prekoračenih granica – klimatske promjene, integritet biosfere, promjene kopnenih sistema, korištenje slatke vode, biogeohemijski tokovi i novi entiteti – pokazuju trend pogoršanja. Ipak, autori ističu da je dodavanje okeana na ovaj popis posebno alarmantno zbog njihove veličine i važnosti.

Levke Caesar, suvoditeljica Laboratorija za nauku o planetarnim granicama, istakla je dugoročne posljedice. Dok je novim plinovima potrebna godina dana da se pomiješaju u atmosferu, potrebne su hiljade godina da se slegnu u okean. “Da bih bila dobar naučnik, moram izbaciti emocije iz posla. Ipak, rekla bih da gledajući ove podatke, kada si dopustim da se emocionalno povežem s njima, tada se bojim. Ovo me stvarno plaši”, izjavila je.

Naglasila je da još uvijek postoji prostor za djelovanje, prvenstveno smanjenjem upotrebe fosilnih goriva, ali i smanjenjem zagađenja i boljim upravljanjem ribarstvom. “Kad bih bila planetarni doktor, sjela bih sa svojim pacijentom i rekla: ‘Prošle godine sam vam predložila da nešto promijenite, ali niste. Niste prešli na zdravije navike niti na bolju prehranu. Stoga se vaše zdravlje dodatno pogoršava. Sada je stvarno vrijeme da nešto razmotrite.’”

Prozor za izlječenje je još otvoren

Izvještaj ipak nudi i tračak nade, ističući kako su dobre politike i međunarodna saradnja uspjele zadržati dvije planetarne granice – ozonski omotač i emisije aerosola – unutar sigurnih okvira. “Decenije međunarodnog djelovanja, poput Montrealskog protokola i propisa o brodarstvu, pokazuju da politika može preokrenuti plimu.”

Direktor Potsdamskog instituta, Johan Rockström, zaključio je optimističnom porukom. “Svjedočimo raširenom padu zdravlja naše planete. Ali to nije neizbježan ishod. Pad zagađenja aerosolima i oporavak ozonskog omotača pokazuju da je moguće preokrenuti smjer globalnog razvoja. Čak i ako je dijagnoza teška, prozor za izlječenje je još uvijek otvoren. Neuspjeh nije neizbježan; neuspjeh je izbor. Izbor koji se mora i može izbjeći.”