U četvrtak 26.05. trebalo bi da se održi “usmena rasprava” u vezi zahtjeva firme “Hercegovina građevinsko zanatstvo” za izdavanje prethodne vodne saglasnosti za gradnju dvije mini hidroelektrane na Bunskim kanalima.
Raspravu je zakazala za izdavanje tih dozvola nadležna Agencija za vodno područje Jadranskog mora, sa sjedištem u Mostaru.
Prethodno je ta agencija, sa istovremeno neuvjerljivim i po građane Mostara uvredljivim objašnjenjem, “isključila javnost” iz rasprave. Odnosno onemogućila građanima da javno iskažu svoj stav o ovom važnom pitanju – sudbini “spomenika prirode” i neprocjenjivog prirodnog bogatstva i ljepote. Sugerišući da građani Mostara nisu sposobni za pristojno ponašanje i konzumiranje demokratskih mehanizama odlučivanja.
Ovaj skandal, prolazi nezapažen jer je hiperprodukcijom u ovoj zemlji došlo do inflacije čak i skandala, pa zatrpani njima, građani više ni ne reaguju na stvari na koje bi morali. A upravo na to, i na podršku stranačkih vrhova (zahvaljujući kojima ova mogućnost uopšte postoji i o njoj se raspravlja), računaju i investitori koji uporno pokušavaju zarad ličnog i profita klijentilističkog lanca oko sebe, uništiti bogatstvo svih – i rođenih i nerođenih. Bez obzira koliko im sudova i institucija poništilo dosad dobijene dozvole.
S druge strane, odgovor građanskih aktivista je neadekvatan. S jedne strane su se pomirili sa odlukom Agencije, pa nema čak ni ozbiljnog protesta zbog “isključenja javnosti”, a s druge, oni malobrojni uključeni u “usmenu raspravu” zadovoljni tom činjenicom i uvjereni u snagu svojih argumenata čine grešku, odričući se tog snažnog argumenta – podrške javnosti – na svojoj strani.
A pristajući na ovakav odnos od politike instaliranih birokrata i na njihove besmislene “argumente”, pristajemo na redukciju svojih građanskih, demokratskih, ljudskih prava. Prava da odlučujemo o svom životu. Čime ova priča izlazi iz uskog domena ekoloških tema i borbe protiv MHE.