Foto: Pixabay
Naučnici su godinama zabrinuti zbog potencijalnih štetnih efekata mikroplastike. Ove male plastične čestice kraće od 5 mm pronađene su svuda zbog zagađenja plastikom, od dubokih okeana Zemlje do udaljenih regija na Antarktiku, pa čak i u plodovima mora koje jedemo. No, da li je mikroplastika zaista štetna?
Međunarodni tim naučnika, uključujući istraživače sa Univerziteta McGill, pronašao je dokaze da je mikroplastika u probavnom traktu morskih ptica promijenila njihov mikrobiom crijeva. Mikroplastika je povećala prisutnost patogena i mikroba otpornih na antibiotike u ovim organizmima, a smanjila broj korisnih bakterija koje se nalaze u crijevima.
“Naša otkrića odražavaju okolnosti životinja u prirodnim uslovima. Budući da ljudi također unose mikroplastiku iz okoliša i putem hrane, ova studija bi nam trebala poslužiti kao upozorenje”, kažu autori.
“Mikrobiom crijeva obuhvata sve mikrobe u gastrointestinalnom traktu, koji pomažu u kontroli varenja hrane, imunološkog sistema, središnjeg živčanog sistema i drugih tjelesnih procesa. Mikrobiom je ključan pokazatelj zdravlja i dobrobiti”, kaže Julia Baak, koautorica studije i doktorantica na Odsjeku za prirodne resurse Univerziteta McGill.
Kako bi bolje razumjeli kako na vrste utječe hrana hronično kontaminirana mikroplastikom, naučnici su ispitali mikrobiom crijeva dvije vrste morskih ptica, sjevernog burnjaka (Fulmarus glacialis) i krupnokljunog kaukala (Calonectris borealis) koje uglavnom žive na otvorenom moru i hrane se morskim mekušcima, rakovima i ribama.
Proučavajući morske ptice, istraživači su otkrili da je gutanje mikroplastike promijenilo mikrobne zajednice u gastrointestinalnom traktu kod obje vrste morskih ptica. “Što je više mikroplastike u crijevima, to je manje komenzalnih bakterija. Te bakterije opskrbljuju svog domaćina esencijalnim hranjivim tvarima i pomažu u odbrani domaćina od oportunističkih patogena. Poremećaji mogu narušiti mnoge procese povezane sa zdravljem i mogu dovesti do bolesti kod domaćina ”, kaže Gloria Fackelmann koja je sprovela studiju u sklopu svoje doktorske teze na Institutu za evolucijsku ekologiju i konzervacijsku genomiku na Univerzitetu Ulm u Njemačkoj.
Prema ovim naučnicima, većina studija koje istražuju utjecaj mikroplastike na mikrobiom sprovodi se u laboratorijima koristeći vrlo visoke koncentracije mikroplastike. “Proučavanjem životinja u divljini, naše istraživanje pokazuje da se promjene u mikrobiomu mogu dogoditi pri nižim koncentracijama koje su već prisutne u prirodnom okruženju”, kaže Fackelmann.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA