TE Ugljevik, foto: FB
Bosni i Hercegovini prijeti još arbitražnih sporova, a penalizirano bi moglo biti više od 1,3 milijarde eura. Modus operandi za jednostavno uzimanje budžetskog novca – potpiši, zaboravi, naplati…
Piše: Alen Jazić
Slučaj “Viaduct” otvorio je brojne polemike koliko sličnih slučajeva prijeti Bosni i Hercegovini.
Iako su vlasti bh. entiteta Republika Srpska bili svjesne još 2017. godine da moraju platiti potraživanja za raskid koncesionog ugovora, punih osam godina to nisu uradili. Samo su gomilali kamate.
Na kraju su donesene odluke Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova u Londonu i Arbitražnog vijeća u Washingtonu, prema kojima je Bosna i Hercegovina dužna ispatiti odštetu slovenačkom preduzeću u visini od 46.597.139 eura, uz dnevnu kamatu od 9.000 eura.
Mnogi su na ovom primjeru vidjeli i svoju šansu za bogaćenje, jer vlasti i institucije nisu pravovremeno reagovale na zaustavljanju tog neshvatljivog propusta. Da li je bio namjeran i planiran ili neznanjem i indolencijom vođen, slučaj sa izuzetno štetnim ishodom po budžete raznih nivoa administrativno podijeljene zemlje, valjda će odgonetnuti sudski organi.
Jasno je da postaje putokaz kako firma bez nekih posebnih referenci može dobiti koncesiju u Bosni i Hercegovini za razna prirodna bogatstva.
RiTE Ugljevik u arbitraži teškoj 695 miliona eura
Slovenci su, sa doduše mnogo većim iskustvom i neospornim znanjem, akteri još jednog arbitražnog slučaja.
Elektrogospodarstvo Slovenije (EGS) vodi arbitražni postupak protiv BiH i potražuje svoja ulaganja u Rudnik i termoelektranu Ugljevik (RiTE), izvršena još u periodu zajedničke države. Visina potraživanja je 695.175.000 eura, a nakon što nisu uplaćena inicijalna sredstva od 245 miliona konvertibilnih maraka (125,25 miliona eura), plus 127 miliona konvertibilnih maraka (64,3 miliona eura) za neisporučenu električnu energiju Slovencima za period od 2022. do 2024. godine, a koja se vežu za ranije neisporučivanje struje od 12. juna 2011. godine do presude.
Arbitražno vijeće u Beogradu je sredinom 2023. godine donijelo pravosnažnu presudu kojom RiTE „Ugljevik“ na ime naknade štete u roku od 30 dana od prijema odluke „Elektrogospodarstvu Slovenije – Razvoj in inženiring“ ima isplatiti 67 miliona eura i zateznu kamatu na ovaj iznos, počev od 1. januara 2022. godine. Doduše, Arbitražno vijeće u Beogradu je djelimično odbilo tužbeni zahtjev EGS u visini od 1,48 milijardi konvertibilnih maraka (756,65 miliona eura) na ime prijeratnih ulaganja u termoelektranu, pa je prijećeno još jednim arbitražnim postupkom u Washingtonu. Ovaj postupak je prekinut do donošenja odluke o nadležnosti i osnovanosti u postupku pred arbitražom sa sjedištem u Beogradu.
RiTE Gacko i ‘mirnih’ 102 miliona eura
Još jednoj termoelektrani u entitetu Republika Srpska prijeti se mogućom arbitražom. U Rudnik i termoelektranu u Gacku je prije rata ulagala Hrvatska. U izvještaju Pravobranilaštva BiH o sporovima koji mogu imati posljedice po budžet, ovaj spor bi mogao biti težak gotovo 200 miliona konvertibilnih maraka (102,25 miliona eura). Hrvatska elektroprivreda (HEP) taj iznos traži pod uslovima takozvanog mirnog rješenja spora.
Trusina i još 102 miliona eura
Na istoku Hercegovine se pojavljuje još jedan sporan slučaj. Vjetropark Trusina i ulaganje zagrebačke firme „Kermas Energija“. Oni su većinski vlasnici od 97 posto preduzeća „Eol Prvi“ iz Nevesinja, koje je 2012. godine sa Vladom RS zaključilo Ugovor o koncesiji za izgradnju i korištenje parka vjetrenjača. Advokatska kancelarija „Baroš, Bičakčić & partners“ zastupa zagrebačku firmu.
“Firma ‘Kermas Energija’ iz Zagreba koju zastupamo u ovom slučaju imala je investicije oko pet-šest miliona eura u cilju izgradnje vjetrolelektrane Trusina. Koncesija je raskinuta. Nakon podnošenja opomene zahtjev za arbitražu se može podnijeti nakon šest mjeseci. Međutim, on još uvijek nije pokrenut jer ‘Kermas Energija’ bi radije, ako postoji mogućnost, da pronađe fond i na njega prebaci troškove finansiranja arbitraže. Još uvijek nije pronađen fond koji je zainteresovan za ovaj predmet i iz tog razloga arbitraža i nije pokrenuta”, rekao je Predrag Baroš, advokat iz Banje Luke Forbesu BiH. Identičnu poruku poslao je i nama uz mali dodatak.
„Vjerujte mi da ne možemo ispratiti ni ‘Viaduct’ sa izjavama i u potpunosti ćemo se isključiti iz komentarisanja stvari koji ulaze u domen politike. Zaista mislim da nije vrijeme da se otvara navedena tema jer je preuranjeno. U slučaju da budemo imali bilo kakvih novih informacija, bilo da se odnose na postizanje sporazuma ili pokretanje arbitraže u ovom predmetu, nije problem da ih podijelimo“, rekao je Baroš.
Potpuno je to nejasan odgovor o stvari koja je ništa manje politička nego što je pravna. Bez političara nije mogla ni početi, a neće se moći ni završiti.
Vlada RS je 2019. godine raskinula ugovor o koncesiji jer investitor nije dostavio bankarsku garanciju. Ipak, govori se o potencijalnom arbitražnom sporu u iznosu od 102.056.122 eura. Razlog za potraživanja je ulaganje u pet postrojenja snage od 9,9 MW, a kako bi se ostvarilo pravo na poticaje, odnosno pravo na prodaju struje po garantovanoj cijeni, što je bio cilj kompanije „Kermas Energija“.
GIKIL i potencijalnih 351,89 miliona eura
Jedan arbitražni spor prijeti i zbog preduzeća u entitetu Federacija BiH.
Bosnu i Hercegovinu kao subjekta međunarodnog prava tuži kompanija Mittal grupa za 400 miliona američkih dolara (351,89 miliona eura). Spor je nastao tako što je Vlada Tuzlanskog kantona „izbacila“ ulagače iz Global Ispat koksne industrije d.o.o. Lukavac (GIKIL) zbog neizvršavanja obaveza.
Indijsko-britanski magnat je Bosnu i Hercegovinu tužio po sporazumu između BiH i Indije o unaprijeđenju i zaštiti investicija, a u vezi s ulaganjem u GIKIL. Ovaj postupak vodi Pravobranilaštvo BiH, a sve troškove snosi država Bosna i Hercegovina, jer Tuzlanski kanton i Federacija BiH, na traženje Vijeća ministara BiH, nisu prihvatili da snose troškove postupka.
Nešto ‘sitniša’ i za SAD
Postoji i jedan slučaj u kojem bh. političari nemaju nikakve odgovornosti. Izvjesni Daniel Čavić je izdejstvovao presudu na Višem sudu Kalifornije u predmetu protiv Jugobanke Beograd u visini 738.772 američka dolara, uz dnevnu kamatu od 203 dolara od dana presude iz 2019. godine. Pošto mu dug nikada nije izmiren, pozvao se na Anex C Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ, tražeći da se namirenje proširi na države sukcesore, time i BiH.
Bez odgovora iz Pravobranilaštva BiH
Osvježene podatke o arbitražnim postupcima iz Pravobranilaštva BiH nismo dobili do završetka pisanja teksta, pa smo koristili prošlogodišnji skupštinski izvještaj ove institucije koji je nastao kao odgovor na zastupničko pitanje.
S obzirom da su stigli i prvi izvršni nalozi za pljenidbu imovine BiH, kroz zgradu Centralne banke BiH u Mostaru, te prve naznake otvaranja predmeta u slučaju Viaduct u Tužilaštvu BiH, dobro bi bilo sabrati iznos iz podnaslova. Ukoliko svi predmeti odu na arbitražu i donesu se presude protiv BiH, kasama prijeti manjak od 1,307 milijardi eura i još nešto „za kafe“.
Koncesija tako postaje najskuplja riječ za građane ove zemlje, bez obzira u kojem entitetu živjeli. Ostaje da se vidi kojim putem će preduzeće „Comsar Energy RS“ ruskog oligarha Rašida Serdarova zatražiti povrat od 300 miliona maraka za raskid ugovora o koncesiji na eksploataciju uglja „Ugljevik-Istok 2“, te hoće li se realizovati plan Milorada Dodika za davanje koncesije firmi „Arcore AG“ za iskopavanje litijuma na Majevici.