Glavni uzrok gubitka razine kisika u morima su klimatske promjene koje smo prouzročili izgaranjem fosilnih goriva.
Klimatske promjene koje smo izazvali zagrijale su okeane i smanjile razinu kisika. Uz veći broj mrtvih zona, drastično raste i broj područja s niskom razinom kisika. No, nije sve izgubljeno.
Naučnici upozoravaju kako su mrtve zone u kojima nema kisika narasle četiri puta od 1950. godine, prenose 24sata.hr. U isto vrijeme je i za 10 puta narastao broj područja s iznimno niskom razinom kisika uz obalu. Kako prenosi The Guardian, morske životinje u tim zonama ne mogu preživjeti i sadašnji trendovi dugoročno vode prema masovnom izumiranju – što može imati katastrofalne posljedice za stotine miliona ljudi koji ovise o moru.
Glavni uzrok gubitka razine kisika u morima su klimatske promjene koje smo prouzročili izgaranjem fosilnih goriva. Topliji planet zagrijao je okeane, a toplija voda sadrži manje kisika. Uz to, mrtve zone u obalnom području nastaju i zbog gnojiva i otpadnih voda koja s kopna završavaju u moru.
Denise Breitburg iz istraživačkog centra Smithsonian kaže kako su masovna izumiranja u istoriji našeg planeta bila povezana s toplijom klimom i deficitom kisika u morima.
– Sadašnji život nas vodi u tom smjeru. Ali posljedice ostanka na tom putu toliko su crne za ljude da je teško zamisliti da bi otišli tako daleko – rekla je Breitbart i dodala da je ovo problem koji možemo riješiti. Upozorava da su klimatske promjene globalno pitanje, ali i da lokalne akcije mogu pomoći s razinom kisika u moru. Ukazala je na primjere Temze u Engleskoj i zaljeva Chesapeake u SAD-u u kojima su nestale mrtve zone. Takvih je zona 1950. bilo manje od 50, a danas ih ima više od 500.
Robert Diaz sa Instituta za pomorske nauke Virginije kaže da ovo nije prioritet za političare i vlade diljem svijeta i da će trebati ozbiljan mortalitet riba kako bi se shvatila opasnost niske razine kisika.
Oslobođenje