Istraživači upozoravaju kako bi klimatska kriza mogla smanjiti mogućnost upijanja vode u tlo u mnogim dijelovima svijeta što bi moglo imati ozbiljne posljedice na zalihe podzemne vode, proizvodnju i sigurnost hrane, otjecanje kišnice, bioraznolikost i ekosustave.
„Budući da se obrasci oborina i drugi okolišni uvjeti na svjetskoj razini mijenjaju kao posljedica klimatskih promjena, naši rezultati upućuju na to kako bi se u mnogim dijelovima svijeta mogao promijeniti način međusobnog djelovanja vode i tla, a to bi se moglo dogoditi vrlo brzo“, navodi dr.sc. Daniel Giménez, profesor na Zavodu za okolišne znanosti Sveučilišta Rutgers – New Brunswick i koautor ovog istraživanja koje je objavljeno u časopisu Science Advances.
„Predlažemo da se smjer, intenzitet i brzina promjena trebaju mjeriti i uključiti u predviđanja o odgovorima ekosustava na klimatske promjene“, dodaje Giménez te navodi kako je voda u tlu ključna za skladištenje ugljika. Ugljikov dioksid je jedan od ključnih stakleničkih plinova povezanih s klimatskim promjenama, a promjene u tlu mogle bi na nepredvidiv način utjecati na količinu ugljikovog dioksida u atmosferi.
Giménez je prošle godine bio koautor istraživanja objavljenog u časopisu Nature koje je pokazalo kako regionalne promjene u količini oborina kao posljedica klimatskih promjena mogu rezultirati manjom propušnošću tla za vodu, većom količinom otjecanja i erozije tla te većom opašnošću od iznenadnih poplava.
Hoće li tlo upiti kišu ili će ona otjecati s tla određuje koliko će vode biti dostupno za biljke ili koliko će vode isparavati u zrak. Istraživanja su pokazala kako se propusnost vode u tlu može promijeniti tijekom jednog do dva desetljeća uslijed povećanja količine oborina, a istraživači očekuju kako će klimatske promjene znatno povećati količinu oborina u brojnim područjima na svijetu.
Tijekom 25-godišnjeg istraživanja u Kansasu koje je uključivalo navodnjavanje prerijskog tla s prskalicama istraživači su otkrili kako povećanje količine kiše za 35 % rezultira smanjenjem propusnosti vode u tlu za od 21 % do 33 % te malim povećanjem vremena zadržavanja vode.
Najveće su promjene povezane s promjenama relativno velikih pora ili prostora u tlu. Velike pore skupljaju vodu koju mogu koristiti biljke i mikroorganizmi te to pridonosi pojačanoj biološkoj aktivnosti i kruženju hranjivih tvari u tlu, a gubitak tla erozijom se smanjuje.
S povećanom količinom oborina biljne zajednice imale su deblje korijenje koje je moglo začepiti veće pore te su bili manje intenzivni ciklusi širenja tla koji bi dodavali još vode u pore ili istiskivali vodu.
U daljnjem će radu istraživači ispitati mehanizme koji uzrokuju uočene promjene kako bi primijenili otkrića na druge dijelove svijeta i uključili ih u predviđanja o tome kako će ekosustavi odgovoriti na klimatsku krizu. Također, istraživači namjeravaju proučiti širi spektar okolišnih čimbenika i tipova tla te prepoznati druge promjene koje bi mogle nastati uslijed klimatskih promjena.
Glavni autor istraživanja je Joshua S. Caplan, bivši postdoktorand na Rutgersu koji sada djeluje na Sveučilištu Temple.
Žarko Šaravanja / Ekovjesnik