Kako su bizoni spašeni od izumiranja

Bio je vikend krajem avgusta 1923. godine kada su se „urotnici“ sastali u Berlinu. Namjeravali su spriječiti izumiranje evropskog bizona. Jer, najveće divlje govedo na kontinentu nije se dobro provelo tokom Prvog svjetskog rata i u poratnim godinama.

„Posljednji bizon je ulovljen poslije rata“, priča Günter Trapp iz zoološkog vrta u Hanauu. „Ljudi nisu imali šta jesti i to je bila smrtna presuda za bizone.“

Smatra se da je posljednji slobodni bizon Evrope odstrijeljen na prostoru Beloveške šume, dio koje je danas poljski nacionalni park odnosno bjeloruski prirodni rezervat. To je mogao biti kraj jedne vrste koju su lovili još od vremena starih Rimljana pa do ruskih careva.

Parenje pod nadzorom

Ali, nekoliko primjeraka je preživjelo u zoološkim vrtovima, recimo u Berlinu i Frankfurtu. Upravo su se vodeći ljudi ta dva vrta sastali sa namjerom da spase bizona pod vodstvom direktora frankfurtskog zoološkog vrta Kurta Priemela.

Sastavljen je popis od svega 56 primjeraka bizona koji su preostali – i popisano njihovo rodno stablo. Tek dvanaest bizona dolazilo je u obzir za priplod.

„Uzgoj bizona tako je bio početak borbe za očuvanje i drugih životinjskih vrsta, koje su se mogle spasiti samo takvim parenjem“, kaže Marko Dinter, koji danas u frankfurtskom zoološkom vrtu radi kao referent za zaštite prirode.

Danas evropski bizon ima solidnu populaciju od preko osam hiljada životinja. Prvi su opet naseljeni u prirodi tek poslije 1952. godine, upravo u Beloveškoj šumi, gdje su istrijebljeni 33 godine ranije.

Puštani su kasnije na razna područja Evrope, u Njemačkoj tek 2013. godine stotinjak kilometara sjeverno od Frankfurta.

Sada idu na Kavkaz

Suživot s ljudima ponekad donosi napetosti. Recimo, vlasnici šuma ne vole kad im bizoni obrste koru drveta. Ipak, projekt naseljavanja se nastavlja, traže se nova pogodna mjesta.

I zoološki vrt u Hanauu uključen je u program uzgoja. „U bliskoj budućnosti opet nas čeka puštanje u divljinu“, kaže Sabine Scholl, „najprije u Azerbajdžanu“.

Tamo, na Kavkazu, biće do 2028. godine pušteno stotinu evropskih bizona koji bi trebali izgraditi stabilnu populaciju. Neki primjerci doći će i iz zoološkog vrta u Berlinu.

Poslije tačno jednog vijeka bizon je nada za zaštitu životinjskih vrsta jer pokazuje što je sve moguće – kad se hoće, piše DW.