Kako klimatske promjene ugrožavaju pčele?

Čovjek se u potpunosti oslanja na prirodu – koristi proizvode iz prirode, kao i procese koji se u njoj odvijaju. Sedamdesetih godina 20. vijeka pojavio se termin “ekosistemske usluge” koji objedinjuje sve ove “poklone prirode” koje čovjek koristi i od kojih zavisi, piše sajt Klima 101.

Oprašivanje, odnosno prenošenje polena sa jedne biljke na drugu, nalazi se među najvažnijim ekosistemskim uslugama, s obzirom na to da omogućava polno razmnožavanje i opstanak biljaka cvjetnica. Osim što mnoge biljke cvjetnice (pogotovo gajene vrste) predstavaljaju hranu za ljude i druge organizme, one čine neizostavni dio svih ekosistema, početak u mnogim lancima ishrane i posljedično utiču na stabilnost i održavanje populacija i zajednica sveukupnog živog svijeta na našoj planeti. U oprašivanju učestvuju mnogi organizmi, ali su pčele nesumnjivo najznačajnije.

Kada kažemo “pčela” većina ljudi pomisli na jednu vrstu – na zapadnu medonosnu pčelu (Apis mellifera). Međutim, važno je napomenuti da postoji preko 20.000 različitih vrsta pčela! Mnogima je interesantan podatak da u Srbiji živi oko 800, a samo u Beogradu oko 250 različitih vrsta pčela!

Na listi faktora/uticaja koji ugrožavaju pčele – klimatske promjene nalaze se među prvih 5

Na globalnom nivou primećen je i dokumentovan trend smanjenja diverziteta i opadanje brojnosti divljih pčela, što može da rezultuje velikim ekonomskih gubicima, dovede u pitanje bezbjednost i stabilnost proizvodnje hrane za ljude, kao i da utiče na funkcionisanje preostalih prirodnih ekosistema. Postoji čitav niz antropogenih faktora koji u manjoj ili većoj mjeri negativno utiču na pčele širom svijeta. U poslednje dvije decenije brojne studije bavile su se upravo definisanjem onih faktora koji imaju najveći uticaj, a to su:

– uništavanje i fragmentacija staništa

– klimatske promjene

– intenzifikacija poljoprivrede (monokulture na velikim prostranstvima)

– upotreba pesticida i

– patogeni i paraziti

Ne treba zaboraviti da ovi negativni faktori ne djeluju odvojeno jedan od drugog već istovremeno, međusobno se dopunjujući i mijenjajući, što čitavu problematiku čini još kompleksnijom. Negativni uticaj jednog faktora može pojačati dejstvo drugog, a pčele oslabljene jednim od faktora takođe postaju osetljivije na ostale negativne uticaje iz svog okruženja.

Klimatske promjene mogu uticati na geografsko rasprostranjenje pojedinih vrsta i na pomjeranje perioda cvjetanja biljaka i aktivnosti pčela koje ih oprašuju

Vremenski uslovi imaju značajan uticaj na sva živa bića, pa i na pčele. Na primjer, niske dnevne temperature i jak vjetar smanjuju aktivnost pčela. Međutim, značajno važniji uticaj imaju dugoročne promjene vremenskih uslova, odnosno promjene u klimi nekog područja.

Fenologija, odnosno nauka o periodičnosti životnog ciklusa, bavi se proučavanjem vremena odvijanja različitih razvojnih faza i perioda aktivnosti živih bića. Jasno je da fenološke faze direktno zavise od vremenskih i klimatskih parametara. U kom mjesecu će procvjetati neka biljka ili životinja izaći iz hibernacije zavisi od klimatskog pojasa u kome se posmatrani organizam nalazi pa stoga klimatske promjene mogu značajno uticati na fenologiju živog svijeta.

Neke vrste su manje osjetljive na ove promjene, dok druge mogu pokazati značajna odstupanja od inače ustaljenog “rasporeda” razvojnih faza i aktivnosti. Upravo ove razlike u reakcijama na promjene mogu dovesti do neusklađenosti fenologije biljaka i njihovih oprašivača, tačnije nepoklapanje perioda cvjetanja i perioda aktivnosti pčela. Ovo je posebno važno u slučaju visoko specijalizovanih biljaka koje uspješno mogu oprašiti samo određene vrste pčela.

Takođe, usljed klimatskih promjena može doći do pomjeranja geografskog rasprostranjenja (areala) određenih vrsta, a samim tim i razmimoilaženja areala biljaka i areala njihovih oprašivača. To ne znači da će se ovo uvek dogoditi, ali s obzirom na to da ne reaguju sva živa bića na promjene u svom okruženju na isti način i u istoj mjeri, ovakav scenario nije isključen. Uzevši u obzir složenost zajednica koje čine jedan ekosistem, čak i naizgled neznatno narušavanje uspostavljene ravnoteže može dovesti do lančanih promjena, čije posljedice nije lako predvidjeti.

Klimatske promjene ne označavaju samo globalno otopljavanje

Na kraju, treba imati u vidu da se klimatske promjene ne odnose samo na globalno otopljavanje već i na sve ekstremne promjene u vremenskim prilikama (oluje, poplave, suše…), koje svakako negativno utiču na lokalne populacije mnogih organizama, pa i pčela. Na primjer, poplave mogu biti pogubne za čitave populacije, s obzirom na to da se najveći procenat pčela gnijezdi u zemlji, dok suše mogu značajno osiromašiti dostupnost hranidbenih resursa za pčele.

Sve ovo nas navodi na pitanje – ima li nade za pčele? Kako im pomoći u izazovima koje klimatske promjene donose?

Mnoge studije su dale odgovore na ova pitanja, a rezultati su ohrabrujući – postoje rješenja uz pomoć kojih možemo ublažiti negativne efekte klimatskih promjena, pomoći živom svijetu da ih bolje podnese, sa što manje posljedica. Konkretno – kada su pčele u pitanju – obezbjeđivanjem povoljnih staništa koja će im omogućiti raznovrsnu ishranu i dovoljno mjesta za gniježđenje možemo umanjiti negativne efekte klimatskih promjena i omogućiti im da budu zdrave, a samim tim i da se izbore sa promjenama koje se dešavaju svuda oko nas.