Foto: Freepik
Pariz, Beč, Leuven i Gent pokazuju da uklanjanje asfalta i betona može ublažiti pregrijavanje i poplave, ali samo ako ga prate obnova tla, stabilno finansiranje, održavanje zelenila i mjerenje rezultata.
Piše: Andrea Milat
Beton i asfalt sprječavaju prodor oborinske vode u tlo, ograničavaju njegove biološke funkcije i povećavaju količinu vode koja brzo otiče prema kanalizaciji. Istovremeno apsorbiraju Sunčevo zračenje i postupno oslobađaju toplinu, posebno noću, čime pojačavaju učinak urbanoga toplinskog ostrva.
Evropska agencija za okoliš upozorava da je gotovo polovina površine gradova prekrivena nepropusnim materijalima. Zapečaćenje tla povećava rizik od poplava i nestašice vode te otežava prilagodbu gradova toplinskim valovima i poplavama. Ondje gdje su čvrste površine nužne zbog prometa ili pristupačnosti, njihova se propusnost može povećati vodopropusnim opločenjem, primjerice na pješačkim stazama, parkiralištima i pristupnim cestama.
Zbog toga se uklanjanje suvišnih betonskih, asfaltnih i popločenih površina sve češće pojavljuje u evropskim planovima prilagodbe klimatskim promjenama. Za taj postupak koristi se naziv uklanjanje nepropusnih površina ili brtvljenje tla, dok se u javnosti često govori o debetonizaciji. Evropska agencija za okoliš procjenjuje da je 2018. u Evropskoj uniji bilo prekriveno nepropusnim materijalima 110.702 četvorna kilometra, odnosno 2,7 posto njezine površine. Između 2006. i 2018. tako prekrivena površina povećala se za 3606 četvornih kilometara.
Pariz: školska dvorišta kao mreža hladnijih prostora
Pariz je 2018. godine počeo pretvarati asfaltirana školska dvorišta u takozvana dvorišta OASIS. Uklanjaju se dijelovi asfalta, sade stabla i grmlje, uvode propusne površine, prirodni materijali i elementi za zadržavanje kišnice. Grad je do srpnja 2025. uredio 165 takvih dvorišta. Prednost tog pristupa jest korištenje javnih površina koje postoje u gotovo svakom susjedstvu, uključujući gusto izgrađene četvrti u kojima nema prostora za nove velike parkove.
Istraživanje “Schoolyards greening for connecting people and nature: an example of nature-based solutions?“, objavljeno 2025. u časopisu Urban Sustainability, analiziralo je člankonošce u pariškim dvorištima OASIS i provelo razgovore s 21 sudionikom. Autori su utvrdili da ozelenjena dvorišta mogu podržavati raznolike zajednice člankonožaca usporedive s onima u drugim gradskim zelenim prostorima.
Međutim, istraživanje nije dokazalo jednake učinke u svim školama niti je mjerilo dugoročno hlađenje cijelih četvrti. Autori upozoravaju da rezultati ovise o održavanju, sudjelovanju školskih zajednica i ravnopravnoj raspodjeli ulaganja. Grad također navodi poteškoće s navodnjavanjem i održavanjem nasada, premda su se u nekim školama u posao uključile roditeljske i lokalne udruge.
Paris; Foto: De Ville Paris
Beč: poseban proračun umjesto pojedinačnih akcija
Beč je programom “Raus aus dem Asphalt“, odnosno “Van s asfaltom”, uklanjanje nepropusnih površina povezao s rekonstrukcijom ulica, trgova, biciklističkih pravaca i javnih prostora. Grad je od 2021. do 2025. za program “Lebenswerte Klimamusterstadt” (“Ogledan klimatski grad ugodan za život”) izdvojio 100 milijuna eura, po 20 milijuna godišnje. Prema gradskom klimatskom monitoringu, novcem su podržana 344 projekta koji obuhvaćaju sadnju stabala, nove zelene površine, parkove i mjesta za odmor.
Pouka Beča nije u jednom posebno uspješnom trgu. Ključan je višegodišnji fond iz kojeg gradske četvrti mogu financirati projekte čim se obnavljaju prometnice, cijevi ili druga infrastruktura. Time se izbjegava ponovno postavljanje iste količine asfalta nakon svakog zahvata.
Program ipak obuhvaća različite vrste projekata, pa broj obnovljenih lokacija sam po sebi ne pokazuje koliko je tla stvarno razbrtvljeno ni koliki su učinci na temperaturu i oborinski otjecaj.
Beč: Foto: Wikipedia
Leuven i Gent: uklanjanje betona kao javna politika
U belgijskom Leuvenu uklanjanje podloge povezano je s kartama poplavnog rizika i mogućnostima spajanja postojećih zelenih površina. U četvrti Redingenhof, uz rijeku Dijle, uklonjeno je oko 4200 četvornih metara nepropusnih površina, približno 20 posto projektnog područja. Zahvat je obuhvatio ulicu i školsko zemljište te je dio riječne zelene zone produžen prema gradskom središtu.
Takav pristup pokazuje da se prioritet ne mora određivati prema reprezentativnosti lokacije, već prema toplinskoj izloženosti, opasnosti od poplava i mogućnosti povezivanja zelenih koridora.
Nizozemski Gent usmjerio se i na privatne površine. Grad subvencionira uklanjanje podloge i ozelenjavanje prostora poduzeća, zdravstvenih i socijalnih ustanova te stambenih zajednica. Prihvatljivi troškovi uključuju radove, projektiranje, ispitivanje tla, sadnju stabala i postavljanje krovnih vrtova.
Projekti se ocjenjuju prema udjelu uklonjene podloge, ozelenjenoj površini, bioraznolikosti, broju korisnika i suradnji s lokalnom zajednicom. Time grad dio odgovornosti i financiranja širi izvan zemljišta u svojem vlasništvu.
Beton se može ukloniti, ali tlo često ostaje oštećeno
Debetonizacija ne završava uklanjanjem površinskog sloja. Ispod asfalta se često nalaze zbijeni tamponi, građevinski materijal ili onečišćeno tlo koje slabo upija vodu i ne može podržavati stabla. Studija “Impacts of soil de-sealing practices on urban land-uses, soil functions and ecosystem services in French cities“, objavljena 2024. u časopisu Geoderma Regional, analizirala je podatke o 57 francuskih projekata. U mnogima je bilo potrebno ukloniti i cestovne slojeve te dodati plodno tlo. Ograničenje istraživanja jest to što se temelji na anketnim odgovorima nositelja projekata, a ne na dugoročnom mjerenju infiltracije, temperature i opstanka vegetacije.
Sanacija bi trebala započeti procjenom stanja tla i njegove buduće namjene. Nakon uklanjanja asfalta često je potrebno ukloniti i zbijene podložne slojeve, rekonstruirati profil tla te dodati materijal koji može propuštati i zadržavati vodu, omogućiti razvoj korijenja i osigurati hranjive tvari. Ondje gdje izvorno tlo više ne postoji mogu se izgraditi takozvana konstruirana tla, odnosno Technosols, sastavljena od mineralnih i organskih materijala prilagođenih planiranoj vegetaciji i lokalnim uvjetima.
Francuska studija bilježi i projekte u kojima su ponovno upotrijebljeni materijali pronađeni na lokaciji ili lokalni urbani nusproizvodi, čime se mogu smanjiti prijevoz, troškovi i potrošnja novoga tla. Takvi se materijali ipak moraju prethodno analizirati jer njihov sastav mora biti siguran i prikladan za predviđenu uporabu. Uspjeh sanacije zato se ne može procjenjivati samo prema posađenoj površini, nego i prema propusnosti i zbijenosti tla, zadržavanju vode te opstanku vegetacije tijekom više godina.