Foto: Pixabay
Studijom naučnika Instituta za globalno zdravlje u Barseloni analizira se koji su podtipovi raka pluća povezani s različitim zagađivačima vazduha.
Studija koju je, u saradnji s Američkim onkološkim društvom , vodio Institut za globalno zdravlje u Barseloni, uz podrškuFondacije la Caixa, analizirala je povezanost različitih zagašivača vazduha s glavnim podtipovima raka pluća. Rezultati su objavljeni u časopisu Environmental Pollution.
Rak pluća uglavnom se dijeli na dvije velike skupine. Najčešći je nemalostanični rak pluća, koji uključuje adenokarcinom, planocelularni karcinom i velikostanični karcinom. Ti se podtipovi razlikuju prema vrsti zahvaćenih stanica i njihovu položaju unutar pluća te čine većinu dijagnoza. Druga velika skupina je malostanični rak pluća, koji je rjeđi, ali agresivniji i snažno povezan s pušenjem.
Brojna istraživanja prepoznala su zagađenje vazduha vani, posebno izloženost lebdećim česticama PM2,5, kao kancerogeni faktor, odnosno uzročnika raka plića. Međutim, uticaj zagađenja vazduha na pojavu različitih podtipova raka i na napredovanje bolesti nakon dijagnoze još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Posebno je malo istraživanja provedeno o uticaju zagađenja vazduha na preživljenje oboljelih od raka pluća, a ova studija pruža vrijedan uvid u to područje
25 godina praćenja
U studiju je bilo uključeno više od 122 000 ispitanika obuhvaćenih dugogodišnjim istraživanjem „Cancer Prevention Study-II (CPS-II)“, koje od 1992. godine provodi Američko onkološko društvo (ACS). Učesnici su svake dvije godine ažurirali lične podatke i informacije o dijagnozama raka, sve do 2017. godine.
Za svakog učesnika procijenjena je godišnja izloženost različitim zagađivačima: lebdećim česticama PM2,5 i PM10, ozonu (O₃), sumporovu dioksidu (SO₂), dušikovu dioksidu (NO₂) i ugljikovom monoksidu (CO). U analizi su uzete u obzir promjene u izloženosti tokom vremena, a rezultati su prilagođeni nizu pojedinačnih faktora, uključujući pušački staž. Između 1992. i 2017. zabilježena su 4282 slučaja raka pluća.
„Koristili smo nacionalne podatke o kvaliteti zraka u kombinaciji sa satelitskim snimcima i informacijama o korištenju zemljišta, ažuriranima tokom 25 godina trajanja studije”, objašnjava William Ryan Diver, istraživač ISGlobala i naučnik ACS-a te prvi autor rada. „To nam je omogućilo da povežemo izloženost zagađenja s rizikom razvoja različitih podtipova raka pluća, kao i s preživljenjem nakon dijagnoze u određenim skupinama bolesnika.”
Različiti zagađivači, različiti podtipovi raka pluća
Studija je potvrdila da izloženost lebdećim česticama PM2,5 povećava rizik od razvoja raka pluća. Taj je učinak uočen podjednako kod svih histoloških podtipova, uključujući adenokarcinom, planocelularni karcinom i velikostanični karcinom.
Analiza je također pokazala značajne povezanosti s nekoliko plinovitih zagađivača, posebno NO₂, O₃ i SO₂, ponajprije kod nemalostaničnog raka pluća. Unutar te skupine dušikov dioksid (NO₂) pokazao je jaču povezanost s adenokarcinomom, najčešćim podtipom raka pluća, dok je ozon (O₃) bio povezan s većim rizikom od velikostaničnog karcinoma. Međutim, nije utvrđena dosljedna povezanost između analiziranih zagađivača i malostaničnog karcinoma, jednog od podtipova koji je najjače povezan s pušenjem.
Niža stopa preživljenja, ali samo u nekim skupinama bolesnika
U ukupnoj populaciji bolesnika nisu uočene jasne povezanosti između zagađenja vazduha i preživljenja nakon dijagnoze. Ipak, među bolesnicima s bolešću u ranom stadiju SO₂ je bio povezan s nižim stopama preživljenja.
„Uočili smo da zagađenja vazduha nije na isti način povezano sa svim tipovima raka pluća”, objašnjava Michelle C. Turner, istraživačica ISGlobala i glavna autorica rada. „Naši rezultati dodatno naglašavaju važnost uključivanja podataka o lokalnoj kvaliteti vazduha u zdravstvene planove te procjene okolišne izloženosti svakog bolesnika kako bi se prepoznali dodatni rizici”, zaključuje Turner, prenosi ekovjesnik.