Izdata prva klimatska viza na svijetu

Trećina stanovništva se prijavila za klimatsku vizu

Zato se svaki treći stanovnik ostrva već prijavio za prvu klimatsku vizu na svijetu, koja od ove godine omogućava trajno useljenje u Australiju, čija je istočna obala udaljena oko 3.000 kilometara.

Za razliku od većine viza, koje mahom imaju veze sa poslom ili studiranjem, klimatska viza omogućava slobodno kretanje bez obaveza. To znači da ljudi mogu otići u Australiju da rade, obrazuju djecu ili da jednostavno žive bezbjednije.

Prijava za vizu je omogućena i osoboma sa invaliditetom, hroničnim bolestima ili posebnim potrebama – kategorije koje su do sada često bile isključene iz drugih viza za Australiju.

Oni koji već imaju državljanstvo Novog Zelanda ne mogu učestvovati u lutriji, jer se prioritet daje onima koji nemaju druge opcije.

Više od 3.000 ljudi već se prijavilo za prvu rundu viza, što znači da bi neko danas mogao da čeka više od 10 godina na odobrenje. Ipak, sporazum predviđa da se broj mjesta poveća ako to bude potrebno.

Naime, reagujući na apel Tuvalua za pomoć, Australija je avgusta 2024. godine sa tom državom potpisala Sporazum Falepili koji obuhvata saradnju u pitanjima klime, dostojanstvenu mobilnost i zajedničku bezbjednost.

Od ove godine je stupio na snagu „specijalni kanal mobilnosti“ koji državljanima Tuvalua daje pravo na neograničeno putovanje između obe zemlje. I – prvi put – je uvedena specijalna klimatska viza.

Put ka stalnom boravku donosi benefite kao što su subvencionisano obrazovanje, zdravstveno osiguranje, osiguranje za osobe sa invaliditetom, poreske olakšice za porodice, subvencije za dječju njegu i naknade za mlade.

U slučaju velike prirodne katastrofe, zdravstvene krize ili oružanog napada, Australija se obavezuje da pruži pomoć Tuvaluu.

Sporazum priznaje „duboku kulturnu i istorijsku povezanost stanovnika Tuvalua sa zemljom i morem“ i garantuje očuvanje državnosti i suvereniteta, čak i ako zemlja postane nenastanjiva.

Tuvalu je biša kolonija Velike Britanije koja je 1978. godine stekla nezavisnost i poznata je i kao Ostrva Elis. Tuvalu je parlamentarna demokratija i članica Komonvelta, sa Čarlsom Trećim kao kraljem. Pošto kralj živi daleko, u Tuvaluu ga predstavlja guverner, kojeg kralj imenuje po savjetu premijera Tuvalua.

Klimatski migrant nije isto što i izbjeglica

Kamal Amakrane iz Globalnog centra za klimatsku mobilnost pri UN ocjenjuje da je sporazum Falepili „istorijski pomak“ – jer ne tretira ljude kao klasične izbjeglice, već im omogućava dostojanstvenu pripremu i slobodnu odluku o tome da li žele da migriraju.

Ipak, većina ljudi i dalje želi da ostane na ostrvu. „Ljudi ne žele da napuste mjesto koje zovu dom“, kaže Amakrane. „Zato je pitanje – kako im pomoći da ostanu, ako je ikako moguće?“

Ugrožene su i druge ostrvske države

Više od 80 odsto migracija u svijetu između 2008. i 2018. godine – izazvanih klimom – dogodilo se upravo u azijsko-pacifičkom regionu, u čijim središtu se nalazi Tuvalu. Maldivi, Maršalska ostrva i Kiribati suočeni su sa sličnim pretnjama.

Sjedinjene Američke Države već godinama imaju slične sporazume sa Mikronezijom, Maršalskim ostrvima i Palauom, ali uz ograničen pristup javnim uslugama.

Države uglavnom reaguju tek nakon što klimatska katastrofa nastupi. Na primjer, Argentina je 2023. uvela humanitarnu vizu za ljude u Latinskoj Americi pogođene klimatskim udarima, ali nakon što su već bili prinuđeni da napuste svoje domove.

U Africi je 2023. godine potpisana Kampalska ministarska deklaracija o migraciji i klimatskim promjenama, koja bi trebalo da donese regionalne odgovore na klimatske izazove.