 prije tri godine pokrenuo je kampanju, a u sklopu te kampanje prije dvije sedmice započelo je ispitivanje podzemnih tokova i povezanosti Popovog polja i Hutovog blata.){kind=link}
Kako bi se očuvalo Hutovo blato, koje je smješteno u jugoistočnoj Hercegovini, na lijevoj obali rijeke Neretve, Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) prije tri godine pokrenuo je kampanju, a u sklopu te kampanje prije dvije sedmice započelo je ispitivanje podzemnih tokova i povezanosti Popovog polja i Hutovog blata.
Po riječima koordinatora WWF-a za BiH Zorana Mateljaka, u prirodnom režimu Hutovo blato je dobivalo većinu voda dreniranjem Dabarskog i Popovog polja. Jedna od glavnih veza voda Popovog polja s izvorima Hutovog blata bio je ponor Doljašnjica, koji je izoliran izgradnjom hidroenergetskog sistema na rijeci Trebišnjici te je smanjena količina dotoka vode u močvarna staništa.
Ideja WWF-a bila je da se upuštanjem dodatnih količina vode u ponor Doljašnjica pomogne revitalizaciji močvara Hutovog blata, zbog čega je i pokrenuto ispitivanje podzemnih tokova i povezanost Popovog polja i Hutovog blata.
Tako je u ponor Doljašnjice pušten biorazgradivi obilježivač, međutim prvi rezultati analize vode iz Hutova blata iznenadili su WWF-ove stručnjake.
“Dobili smo prve analize prikupljenih uzoraka i one ukazuju na nešto što nismo očekivali. Na mjestima gdje smo očekivali da će se pojaviti obilježivač nismo ga detektirali. Pojavio se tek nakon desetak dana na određenim mjestima u Hutovu blatu, gdje smo očekivali da bi se mogao pojaviti već prvog dana istraživanja”, kazao je Mateljak u razgovoru za Fenu.
Po njegovim riječima, postoje dva moguća objašnjenja, ili voda iz ponora Doljašnjice ide direktno u Jadransko more ili se ispod Hutovog blata krije velika podzemna akumulacija.
“Nastavit ćemo uzimati uzorke još desetak dana, a odlučili smo uzimati i uzorke na drugim mjestima, kao što je Malostonski zaljev u Jadranskom moru, jer smatramo da postoji ozbiljna mogućnost da ta voda ide direktno u more. Razmatramo i mogućnost postojanja ogromnog podzemnog jezera ispod Hutovog blata. Ako ono postoji u toj velikoj količini vode moguće je da se obilježivač toliko razrijedi da ga mi ne možemo detektirati”, istaknuo je Mateljak.
On je ponovio kako Hutovo blato ima izniman ekološki značaj i predstavlja veliko prirodno bogatstvo koje se po svaku cijenu mora zaštititi. Pored toga što je Hutovo dom za 44 vrste riba od kojih je devet endemskih, kao i zimovalište za oko 300 ptičijih vrsta, ono ima veliki značaj i za život lokalnog stanovništva.
Hutovo blato “pumpa” podzemne vode krškog kraja te pročišćenom vodom hrani područja nizvodno, sprečavajući prodiranje slane morske vode u poljoprivredno područje delte Neretve, a također ima i vrlo važnu ulogu u sprečavanju poplava nizvodnih područja primanjem i zadržavanjem velikih količina poplavnih voda.
Ljudska aktivnost proteklih godina, prije svega preusmjeravanje voda za proizvodnju električne energije, zadala je veliki udarac ekosistemu Hutovog blata, no Mateljak ističe kako WWF neće odustati od nakane da se spasi što se spasiti može.
WWF će i sljedećih dana nastaviti s uzimanjem i analiziranjem uzoraka vode u Hutovom blatu, nakon čega će se analizirati rezultati i predložiti sljedeći koraci.
Prema onome što se za sada zna, prvotna ideja upuštanja dodatnih količina vode u ponor Doljašnjica nije provediva i morat će se pronaći drugo rješenje.
“Ima nade i svakako se ne bismo u sve ovo upuštali da nema nade. Želio bih naglasiti da se mi kao organizacija zalažemo za revitalizaciju i očuvanje manjeg dijela delte Neretve. Močvare su nekada zauzimale površinu od oko 20 000 hektara, dosta toga je otišlo za poljoprivredu, dio za energetiku, dio za ljudska naselja, a ostalo je nekih 2.000 hektara u Deranskoj depresiji za koje smatramo da mogu biti spašeni”, istaknuo je Mateljak.
(Abrašmedia/FENA)