Investitori u akciji: Ako zakon ne spriječi, BiH će imati oko 600 mHE

Foto: zurnal.info

Zakon koji je trebao spriječiti daljnje uništavanje rijeka, “zapeo” je u Federalnom parlamentu. Zastupnici koji su se tako gorljivo zalagali da ne bude usvojen po hitnoj proceduri, danas se jako rijetko oglašavaju o ovoj temi 

U Bosni i Hercegovini u 2020. godini u pogonu je bilo 108 malih hidroelektrana. Prema podacima Udruženja Eko Akcija, koje intenzivno prati izgradnju i rad postrojenja, do sada ih je izgrađeno 113. U planu je još oko 340:

– Sudeći po izjavama investitora, na kraju bi ih moglo biti i preko 600 – što znači da u BiH neće biti ni rijeke ni potoka bez barem jedne male hidroelektrane – upozoravaju.

Male hidroelektrane u BiH uglavnom su u vlasništvu domaćih kompanija, a jedan dio i stranih investitora.

Najveći dio postrojenja u Federaciji BiH nalazi se u Srednjobosanskom kantonu. Iako je sagrađeno 36 postrojenja, planirana je izgradnja čak oko 40 novih. Vlasnici mHE u ovom kantonu većim dijelom su domaći investitori – Amer i Salih Jerlagić, Salko Selman, kompanija Kara-drvo iz Fojnice (Elmedin Karahmet), Elgrad (domaće i strano vlasništvo)… Pet mHE u ovom kantonu ima austrijsko-njemačka kompanija Interenergo d.o.o. Ljubljana.

Interenergo (podružnica austrijske kompanije Kelag) je putem banjalučke podružnice EHE izgradio dvije mHE na rijeci Ugar, prirodnoj granici između dva entiteta. Pisali smo o tome da se nalaze na entitetskoj granici pa su dozvole morale biti izdate na državnom nivou, što se nije dogodilo.

Interenergo je vlasnik i MHE Medna na rijeci Sani. Prihod EHE Banja Luka (u vlasništvu Interenerga) u 2020. je 3,6 miliona KM. Prosječan broj radnika – četiri. Ali ispostava u Sarajevu – Interenergo d.o.o. Sarajevo prošle godine imala je ukupan prihod od blizu 36 miliona KM.

U Zeničko-dobojskom kantonu austrijska kompanija Energy Eastern Europe Hydro Power GmbH Judenburg ima četiri mHE na rijeci Gostović.
Nedavno su u Zenici odžani protesti protiv najavljene izgradnje HE Janjići na lokalitetu Janjićkih slapova.

Pisali smo da je prvobitni projekat sa 13MW snage porastao na 17MW kao i da je okolinskoj dozvoli prije nekoliko dana istekla važnost. Gradsko vijeće Općine Zenice utvrdilo je da postoji javni interes za izgradnju HE Janjići. Prema nezvaničnim informacijama, koje smo objavili i ranije, načelnik Zenice Fuad Kasumović ubrzao je izdavanje potrebnih saglasnosti za gradnju HE Janjići jer su iz EP BiH saglasnost za HE Janjići nezvanično vezali za uvođenje u sistem električne energije proizvedene u “HE Grablje” na Lašvi. Vlasnik i investitor je firma ROSE-WOOD iz Gornjeg Vakufa, čiji su osnivači članovi porodice Kasumović, odnosno gradonačelnikov brat Ibrahim.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu ima oko 10 postrojenja, uglavnom domaćih investitora.
Detaljan pregled svih postrojenja može se pronaći na stranici Udruženja Eko Akcija.

Austrija gradi na rijeci Ugar

U Republici Srpskoj napravljeno je blizu 50 mHE. Udružili su se domaći biznismeni i strani kapital, pa im često ni nelegalne dozvole ili neposjedovanje istih nisu problem. A sve uz blagoslov resornih institucija oba entiteta. Austrijski Kelag putem svoje podružnice EHE gradi dvije mHE na rijeci Ugar – Zapeće i Novakovići.
Mašinske sale i MHE Zapeće i Novakovići su u Republici Srpskoj, ali su vodozahvati obje na međuentitetskoj liniji, pa su dozvolu morale izdati institucije na državnom nivou, ali su ih izdale institucije RS-a.
Institucije BiH i SBK nisu izdale nijedan dokument u vezi sa dozvolama za rad ovih postrojenja. Radna grupa formirana 2012. utvrdila je brojne nezakonitosti, između ostalog da su dozvole za rad nevažeće.
Utvrđeno je i da na području Federacije nisu riješeni imovinsko-pravni odnose, te da su inspekcijski organi propustili su da poduzmu zakonske mjere, obustave radove i spriječe uzurpaciju zemljišta.
Ali investitori, ovaj put strani, nastavljaju rad bez ometanja. Ista kompanija, kako bi zaštitila svoje interese u regiji tuži aktiviste za zaštitu rijeka.

Osim stranih, propise često ne poštuju ni domaći investitori. Rijeka Bjelava kod Foče na meti je fočanskog biznismena Gorana Pavlovića. Izgradnju mHE pokrenuo je u vrijeme pandemije, u proljeće prošle godine, kada je ostatak svijeta bio „zatvoren“. Izgradnju je počeo mjesec dana prije dobijanja dozvole.
U RS-u investiraju i Tihomir Brajković, Edhem Bičakčić, Salko Selman, a preko kompanije Mega Elektrik i Italijani.

Kao argument za izgradnju postrojenja često se navodi i i interes lokalne zajednice za zapošljavanje i prihod koji će se sliti u budžet na osnovu ugovora o koncesiji. Ali nerijetko je proces u mHE sasvim automatizovan pa je broj zaposlenih zanemariv a prihodi još niži.
Koncesioni ugovori koji su se ranije potpisivali na 30, sve češće se potpisuju i na 50 godina. Udruženje Eko Akcija navodi jedan ilustrativan primjer: Opština Fojnica je na ime koncesionih naknada od svih šest malih hidroelektrana na svojoj teritoriji od 2015. do 2018. godine ubirala od 44,6 do 59,6 hiljada KM (1,38% do 1,85% ukupnog opštinskog budžeta).
A Srednjobosanski kanton, gdje je dosad izgrađeno najviše malih hidroelektrana (skoro trećina ukupnog broja u BiH), koncesionim naknadama ubire svega 0,46% svog ukupnog prihoda.

Poništene dozvole

Nedavno održani protesti u Zenici za spas Janjićkih slapova dio su aktivizma za zaštitu rijeka koji jača u BiH. Nakon napora koje su uložili mještani i aktivisti, sudovi u BiH donijeli su nekoliko presuda kojima se osporava rad mHE i zaustavlja njihova izgradnja ili rad a postupak vraća na početak. Do sada su pred sudovima donesene presude kojima se poništavaju dozvole za mHE na Doljanki, Buni, Kruščici, Kasindolskoj rijeci, Kozici, Neretvi, Igaščici…

Centar za životnu sredinu i Aarhus centar u BiH podnijeli su tužbu Okružnom sudu u Banjoj Luci, koji je 28. januara ove godine donio pozitivnu presudu za rijeke Neretvu i Igaščicu. Sud je poništio rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a.

U avgustu je sud poništio ekološku dozvolu za mHE na Kasindolskoj rijeci.
I ovu tužbu podnio je Aarhus centar iz kojeg su naveli da se težina ove presude sastoji u tome što je sud usvojio apsolutno sve tužbene navode, te da je dozvola Ministarstva nezakonita i nepravilna. Utvrđen je niz kršenja Zakona o zaštiti životne sredine i nekoliko podzakonskih propisa.

Kantonalni sud u Sarajevu krajem jula donio je presudu kojom se poništava okolinska dozvola koju je izdalo Ministarstvo turizma i okoliša Federacije BiH za mHE Zlate na rijeci Doljanki kod Jablanice. Iz sudske presude proizlazi da, iako je komisija uočila nedostatke Studije koju je izradila kompanija Enova i na osnovu koje je Federalno ministarstvo turizma izdalo okolišnu dozvolu, nisu poduzete potrebne radnje da se nedostaci otklone.
Isti sud poništio je prošle godine okolinsku dozvolu Federalnog ministarstva okoliša i turizma za gradnju dvije mHE na Bunskim kanalima. 
Kantonalni sud u Travniku poništio je u decembru 2018. građevinske i urbanističke dozvole za mHE Kruščica 1 i Kruščica 2. Čak 810 mještana Kruščice pokrenulo je tužbu u upravnom sporu protiv obnavljanja dozvola. Tuženo je Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK.
Odlukom Ministarstva prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona za sada je obustavljena i gradnja dvije mHE na Neretvici. Ministarstvo je ukinulo građevinske dozvole za postrojenja koja je trebala graditi Elektroprivreda BiH, a o čemu smo više puta pisali.

Za to vrijeme, zakon koji je trebao spriječiti daljnje uništavanje rijeka, “zapeo” je u Federalnom parlamentu. Zastupnici koji su se tako gorljivo zalagali da ne bude usvojen po hitnoj proceduri, danas se jako rijetko oglašavaju o ovoj temi. 

(zurnal.info)