Foto: Impuls
Među neboderima, stadionima i tržnim centrima, oprašivačima je sve teže da nađu hranu i stanište. Ali neke grupe nalaze se na ozbiljnijem udaru urbanog rasta od nekih drugih.
Oprašivači su među ključnim akterima u prehrambenoj proizvodnji. Da njih nema, sa tanjira bismo izgubili mnoge namirnice, počev od jabuka preko paradajza do badema.
I dok oprašivači učestvuju u ishrani čovječanstva, mi smanjujemo količine njihove hrane, prije svega u gradovima. Među neboderima, stadionima i tržnim centrima, nije im samo teže da pronađu nektar i polen, već i stanište. Samim tim, dolazi do smanjenja njihove brojnosti.
Urbani rast širom svijeta najteže pogađa leptire i mnoge divlje pčele karakteristične za rano proljeće, otkriva novo istraživanje koju su sproveli naučnici sa Univerziteta Martin Luter u Hale-Vitenbergu i Kineske akademije nauka.
„Postoji mnogo studija koje su proučavale vezu između urbanizacije, oprašivača i oprašivanja i utvrdile negativne uticaje”, predočio je biolog iz Njemačke, Panagiotis Teodoru. „S obzirom na to da je ovaj rad veoma složen i vremenski iscrpan, studije su obično ograničene na određene gradove ili regione.”
Kako bi pružili globalni prikaz, autori su proučavali 133 relevantna naučna rada. Ovo je prva sveobuhvatna analiza koja donosi uvide u stanje oprašivača u urbanim centrima na svim kontinentima (osim Antarktika).
U svim dijelovima naše planete, šire se gradovi što ugrožava mnoge životinjske vrste. Sve je manje biljne raznovrsnosti i zelenih površina, a sve više zagađenja, na primjer svjetlosnog i aero. Ovim su posebno pogođeni oprašivači koji su od suštinske važnosti za ekosisteme i bezbjednost snabdijevanja hranom.
Međutim, neke grupe su ugroženije od drugih.
Kako je objasnila Huan Ljang iz botaničke bašte u Vuhanu, leptiri su posebno podložni na promjene u svom okruženju. „U prehrani i razvoju larvi, oni zavise od veoma specifičnih biljaka. Kako je njih u gradovima manje i manje, populacije mnogih vrsta leptira takođe se smanjuju.”
Na udaru su i oprašivači koji su aktivni na početku proljeća i hrane se nektarom i polenom biljaka koje cvjetaju ranije u toku godine. Divljim pčelama koje se gnijezde na zemljištu u gradovima nedostaju mjesta za razmnožavanje, a rezultat je smanjenje njihove brojnosti. Sa druge strane, divlje pčele koje se gnijezde iznad zemlje, u šupljinama i hotelima za insekte, u manjoj su opasnosti.
Naposljetku, proučavana literatura pokazuje da opadajući broj oprašivača ne znači nužno i pad u njihovoj produktivnosti. Oprašivači i dalje redovno oprašuju biljke koje proizvedu dovoljno sjemena. Zaključuje se da su razlog za ovo pretežno medonosne pčele koje drže urbani pčelari, a koje zajedno sa bumbarima, kompenzuju smanjenje raznolikosti oprašivača.
Ali kako upozoravaju eksperti, bez obzira na to što je ovo dobra vijest za biljke u gradovima, moglo bi da predstavlja prijetnju po druge oprašivače zato što medonosne pčele mogu da dovedu do njihovog izmještanja ili da im prenesu bolesti.
Ova analiza nudi bitne podatke o tome kako gradovi mogu da se razvijaju na održiv način, nanoseći manju štetu biodiverzitetu. Primjera radi, urbani centri sa više cvijeća dom su većoj i raznovrsnijoj populaciji oprašivača.
„Ako dizajniramo naše gradove bolje u pogledu onoga što nude oprašivačima, možemo barem da nadoknadimo neke od negativnih posljedica urbanog rasta”, kazao je Panagiotis Teodoru.