Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Sa obronaka Zelengore pogled puca nadaleko, kroz beskrajno zelenilo livada i šuma. A negdje u dubini tih šuma buče izvori i slapovi ledene bistre vode. Tu se rađa Neretva. Tu je stanuje prirodno blago, koje se ne može nikakvim novcem platiti i nikakvim čudima tehnologije nadomjestiti, ako se uništi.
Piše: Milkica Milojević
Neretva, kažu, nije samo rijeka, ona je mnogo više od toga. Ona je žila kucavica cijelog krajolika i izvor života za bića u njemu obitavaju.
Voda, po kojoj se praćakaju ribe i rakovi, kakvih nigdje drugdje na svijetu nema, pa vazduh, koji je, jutrom, i usred ljeta prohladan, bistar i oštar kao staklo, pa sva sila šarenih leptirova i biljki kojima ime ne znamo, ali su ljekovite. I divokoze koje ponosno hode planinskim vrhovima.
Pošto savremeni svijet najbolje razumije jezik brojki, recimo i to da su biolozi ustanovili da na području Gornje Neretve obitava 2.000 biljnih i životinjskih vrsta. Lokalci bi rekli, da to nije sve: ima u ovom kraju još 300 čuda, vidljivih samo onima koji vole i poštuju prirodu.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Sve se to rasprostrlo na vrletnom, gotovo zaboravljenom području u Republici Srpskoj, između opština Kalinovik i Gacko. Centar ovog područja je mjesto Ulog, nekad sjedište opštine, danas gotovo pusta bivša varoš u kojoj stalno živi, slovom i brojem, 11 mještana. U okolnim selima, gdje su nekad bile područne škole pune dječje graje, stanovnika je još manje.
Nekad, dok je ovo bilo bespuće, ljudi su odlazili, masovno. Danas se do Uloga, rodnog mjesta čarobne Neretve, može se stići iz 3 pravca: iz Nevesinja, preko Morina, makadamom, pa iz Gacka, preko Čemerna, isto makadamom. Iz Kalinovika, što je najčešći izlaz u svijet, stiže se oronulim asfaltom, koji prelazi u – makadam.
Prašnjavim makadamskim putevima, prosječenim kroz bujne šume i prostrane pašnjake sve češće dolaze turisti – avanturisti iz dalekih evropskih zemalja. Oni što više vole da cvrkut ptica i šum rijeke, nego luksuzne rizorte.
Ali, dolaze tim makadamom i oni drugi: što izvlače šumu, ubijaju divokoze i mjerkaju Neretvu i njene pritoke, da na njima sagarade male hidrocentrale, koje prirodi i lokalnom stanovništvu mogu nanijeti veliku, nenadoknadivu štetu.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Milka Zirojević, Banjalučanka udata za ovdašnjeg geometra Mirka, profesorica, dama u ozbiljnim godinama, još od 2009. sa svojim suprugom, stalno ili povremeno, živi u planinskom selu Dubrava iznad Uloga.
Do njihove 100 godina stare, ali obnovljene i sređene kamene kuće, zimi je teško doći.
–Uništili su nam put, izvlačeći šumu, a nekad sam ja ovdje dolazila sama, „pežoom“, sve vozeći u trećoj brzini, i ljeti i zimi. Sad, čujem hoće i elektrane da grade, da nam razrove kraj, unište i vodu i vazduh i zemlju – veli Milka.
Ekolozi iz Centra za životnu sredinu Banjaluka, odlučni su da Gornju Neretvu zaštite od uništenja. Još prije godinu dana, uz podršku međunarodnih partnera, izradili su studiju za proglašenje Gornje Neretve zaštićenim područjem. Studija je sada u proceduri. Proteći će još vode Neretvom, dok se procedure okončaju, a tek onda počinje prava borba „na terenu“.
O kakvom se prirodnom blagu radi, uvjerili su se i novinari, koji su u sklopu medijske ture Gornjom Neretvom, posjetili neke od bisera ovog područja.
Na izvorištu Pridvorice, u istoimenom idiličnom selu, pili su vodu direktno iz rječice.
Pridvorica je, zajedno sa rječicom Krupac, pritoka Neretve koja, baš na ovom mjestu, puni vodom i snagom jednu od najljepših rijeka Jadranskog sliva.
– Odavde, od Pridvorice do Uloga planirana je izgradnja 7 malih hidroelektrana. To znači da bi rijeka, na svakih nekoliko kilometara bila pregrađena i spakovana u cijevi – kaže Vladimir Topić, koordinator programa Energija i klimatske promjene, u Centru za životnu sredinu.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Dodaje da bi to uništilo ne samo rijeku, nego i živopisnu dolinu, kojom dominira selo, kao iz slikovnice. Selo Pridvorica ima i džamiju i pravoslavnu crkvu, koja je prije nekoliko godina dobila status manastira. Manastir Svetog cara Lazara ušuškan je među planinama i zelenim pašnjacima. Tišina je ovdje protkana samo cvrkutom ptica.
Ako bi se gradile centrale, teške građevinske mašine bi narušile manastirski mir i razrovale puteve, a gradilišta i sama postojenja bi uništila rijeku i trajno izmijenila krajolik.
O štetama po onih 2.000 vrsta životinja i biljaka, ne treba ni govoriti.
Koncesije za izgradnju 7 malih elektrana u gornjem toku Neretve dobilo je, prije više decenije, preduzeće „Marvel“ iz Istočnog Sarajeva, inače poznato po izgradnji stambenih blokova. Vlasnik tog preduzeća je Savo Lalović, rodom iz okoline Kalinovika.
–Mještani kažu da ovaj investitor nije dobrodošao u svom zavičaju i da će svoje rijeke braniti od hidrocentrala, ako treba i svojim tijelima – kaže Topić. Potvrdili su nam to i malobrojni mještani, koji se okupljaju u bifeu „Neretva“, mjesnoj kafanici koju drži legenda ovog kraja, ribočuvar Boban Škrkar.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
–Ova rijeka je pravi biser, ovdje i jedino ovdje živi potočna jadranska pastrmka i riječni rak, a njega ima samo u rijekama koje su toliko čiste da se iz njih može piti voda. Ja sam u svom životu više vode popio iz Neretve, nego iz česme – kaže Boban.
Sretan je zbog inicijative za zaštitu Gornje Neretve i čvrsto vjeruje da će ova misija uspjeti.
-Te male elektrane, to je veliko zlo. Zašto da uništavamo Neretvu, kad možemo da živimo s njom i od nje: da nam dolaze turisti, ribolovci i naučnici, koji su već bili ovdje, radili koristan posao i družili se sa nama – kaže Boban.
I dok kroz Ulog grgolji Neretva, ojačana planinskim pritokama, a opet sasvim drugačija Neretva od one u Mostaru ili Opuzenu, dok ledena bistra rijeka tjera svoje, traju nadgornjavanja sa procedurama i upravnim postupcima.
Ono, istina, koncesionar je dobio koncesju, ali ekolozi znaju da su mu mnoge dozvole istekle, da su neki dokumenti, neophodni za gradnju „pali“ na sudovima, da su za malobrojne mještane, koji bi na neke primjere narušavanja prirodne ravnoteže možda i progledali kroz prste, male elektrane „crvena linija“.
– Nadamo se da će Gornja Neretva, zvanično postati zaštićeno područje, ali nakon proglašenja zaštićenog područja, treba usvojiti još mnoge dokumente, kojima će se precizirati, šta je na tom području poželjna aktivnost, a šta se ovdje ne smije raditi – objašnjava Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
edno je sigurno. Malim elektranma u zaštićenom području nije mjesto i to je postulat, koji je odavno usvojen.
Kada sve završi, i ako završi kako se ekolozi i lokalni stanovnici nadaju, valja imenovati upravljača područja, koji bi štitio ovaj prirodni biser.
– Područjem treba upravljati na način, koji bi štito prirodu i donosio dobrobit lokalnm stanovištvu – kaže Igor Vjenović, programski direktor za Jugoistočnu Evropu međunarodne organizacija „The Nature Conservancy“.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Oni su lideri inicijative „Zajedno za rijeke“, u okviru koje je, zajedno sa Centrom za životnu sredinu, podnesena inicijativa za zaštitu gornjeg toka rijeke Neretve.
Inicijativa djeluje na području BiH, Hrvatske, Sbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore, s ciljem da zaštiti 400 kilometara najvrijednijih rijeka. Za sada su, za godinu dana, uspjeli da zaštite dvije rijeke u Hrvatskoj, Tončicu i Mrežnicu, te Bisricu u Crnoj Gori.
U BiH su na njihovoj listi prioriteta Vrbas, Buna i Gornja Neretva.
– Gornja Neretva je poseban biser, vrijedan ne samo na nivou Balkana, nego i na nivou Evrope. Baklan je inače tačka zančajna po biodiverzitetu, a Gornja Neretva je, u tm smislu, Balkan u malom – kaže Vejnović.
U Evropskoj uniji zaštićenim područjima je proglašeno od 15 odsto teritorija država čalnica, a teži se da taj procenat poraste na 30 odsto.
BiH je jedva dogurala do 3 odsto, iako je prebogata prirodnim potencijalima.
Distopični pejsaž
Kako izgleda distopični pejsaš na kojem niče elektrana na maloj, a zlata vrijednoj rijeci, već se vidi na gradilištu HE Ulog.
Foto: Siniša Pašalić/Ringier
Centar za životnu sredinu i Arhus Centar BiH su još 2020. godine, zajedno sa još nekoliko domaćih i međunarodnih eko organizacija, zbog izgradnje HE Ulog, uložio žalbu protiv BiH Stalnom komitetu za Bernsku konvenciju pri Savjetu Evrope.
Žalbeni postupak je zvanično otvoren nakon ekspertske misije u slivu gornje Neretve, u oktobru 2022. Savjet Evrope je izdao preporuke za zaštitu ovog područja i suspenziju izgradnje elektrane, ali vlast i investitori su se oglušili na poruke iz Brisela.