Foto: Robert Oroz
Federalno ministarstvo okoliša i turizma početkom februara stavilo je na uvid Nacrt rješenja o obnovljenoj okolišnoj dozvoli privrednog društva „DP Metals BH “ d.o.o. Vareš za pogon i postrojenja za podzemnu eksploataciju kompleksne rude olova, cinka, srebra i pratećih mineralnih komponenti na lokalitetu “Rupice“ u Varešu.
Autor: Impuls
Aarhus centar u BiH i udruženje „Fojničani“ Maglaj dostavili su ministarstvu nekoliko primjedbi na ovaj Nacrt.
Iako se postupak formalno vodi kao obnova postojeće dozvole, ekolozi upozoravaju da sama kvalifikacija postupka kao obnove ne može biti izgovor za izbjegavanje nove, cjelovite procjene uticaja na okoliš.
Rudnik Rupice predstavlja veliki industrijski zahvat sa dugoročnim i kumulativnim uticajima. U međuvremenu su se pojavili novi podaci i ozbiljne informacije o povišenim koncentracijama olova u krvi stanovnika Vareša. Takve okolnosti u potpunosti mijenjaju kontekst u kojem se donosi odluka.
Zakon o zaštiti okoliša jasno propisuje da se u ovakvim situacijama mora preispitati da li je postojeća procjena i dalje validna. Kada se pojave nove činjenice koje ukazuju na potencijalnu štetu po zdravlje ljudi, nadležni organ ne može se pozvati na staru dokumentaciju kao da se ništa nije promijenilo.
-Postupak obnove okolišne dozvole za rudnik Rupice zasniva se na pretpostavci da operater već postupa u skladu s propisima i da nema potrebe za dodatnim, nezavisnim i cjelovitim sagledavanjem rizika. Upravo u tome leži problem. Govorimo o projektu koji podrazumijeva eksploataciju oko 800.000 tona rude godišnje, odlaganje više od pola miliona tona jalovine godišnje i dugotrajan, kontinuiran industrijski zahvat u prostoru. Takvi kapaciteti po svojoj prirodi nose ozbiljne, dugoročne i kumulativne rizike po tlo, vode, zrak i najvažnije zdravlje ljudi.
Skladištenje jalovine, zaštita vodih resursa, zaštita vazduha su neke od primjedbi koje su uputile ove organizacije.
Naveli su da se u nacrtu rješenja jalovina tretira pretežno kroz administrativne reference i tehničke opise, bez ozbiljne i detaljne analize dugoročnih rizika.
-Govorimo o stotinama hiljada tona rudarskog otpada godišnje, koji će se akumulirati tokom više decenija. Takve količine ne predstavljaju privremeni tehnički izazov, već dugoročnu ekološku obavezu, navode ove organizacije.
Oni dodaju da u dokumentu izostaje i detaljna hemijska karakterizacija jalovine, procjena stabilnosti odlagališta na duži vremenski period, kao i analiza mogućnosti ispuštanja teških metala ili pojave kiselinskog drenažnog efekta.
-To nisu sporedna tehnička pitanja, već ključni faktori koji određuju da li će određeno područje ostati sigurno za život ili će postati trajno opterećeno zagađenjem, istakli su.
Kada su u pitanju stotine hiljada tona otpada i potencijalna izloženost teškim metalima, upravljanje jalovinom mora biti tretirano kao sistemsko pitanje zaštite zdravlja i okoliša, a ne kao administrativna formalnost u postupku obnove dozvole.
-U Varešu već postoje ozbiljni indikatori da sistem nadzora i procjene rizika nije funkcionisao kako bi trebao. U takvim okolnostima, obnova okolišne dozvole bez dodatne, cjelovite i nezavisne procjene upravljanja jalovinom znači ignorisanje stvarnosti na terenu, naveli su iz Aarhus centra u BiH.
Ove dvije organizacije su takođe ukazali na propuste kada je u pitanju zaštita vodnih resursa.
Istakli su da iako su uz nacrt rješenja priložene vodne dozvole, u obrazloženju izostaje suštinska analiza rizika po vodne resurse. Da se ne razmatra mogućnost indirektnog zagađenja voda sa odlagališta jalovine, ne analiziraju se scenariji havarija, klizišta ili poplava, niti se sagledava utjecaj na nizvodne vodotoke i šire slivno područje.
-U kontekstu informacija o povišenim koncentracijama olova u krvi stanovništva Vareša, izostanak ovakve analize je posebno zabrinjavajući. Voda je jedan od ključnih puteva izloženosti teškim metalima, a bez detaljne procjene rizika nije moguće isključiti potencijalne veze između industrijskih aktivnosti i zdravstvenih posljedica, naveli su i dodali da se zaštita voda ne može svesti na puko navođenje postojećih dozvola ili tehničkih akata, te da to podrazumijeva procjenu realnih i mogućih scenarija, uključujući ekstremne hidrološke i klimatske događaje koji dodatno povećavaju rizik od havarija i zagađenja.
Što se tiče kvalitete vazduha, ukazali su na ozbiljne nedostatke u analizi.
Kako kažu, u dokumentu su navedeni određeni podaci o emisijama SO₂ i CO, ali je izostalo šta ti podaci znače za ljude koji svakodnevno žive u neposrednoj blizini industrijskog postrojenja.
-Ne postoji ozbiljna procjena kumulativnog utjecaja, posebno u kombinaciji sa difuznim emisijama prašine i potencijalnim prisustvom teških metala u zraku. Ne razmatraju se scenariji povećanog opterećenja, vanredne situacije, niti dugotrajna izloženost stanovništva. Mjerenje emisija samo po sebi nije dovoljno. Brojevi u tabeli ne štite zdravlje ako se ne tumače u kontekstu stvarnog života i stvarnih posljedica. U sredini u kojoj su već zabilježene povišene koncentracije olova u krvi stanovništva, izostanak takve analize djeluje posebno zabrinjavajuće, navode iz Aarhus centra u BiH.
Rudnik Rupice otvoren je u martu 2024. u prisustvu najviših zvaničnika Federacije BiH. Tada su naveli da je plan do 2050. godine proizvesiti i prodati cinka i olova u vrijednosti većoj od pet milijardi eura.