Organsko pčelarstvo znači izuzetno kvalitetan i zdrav med, zaštićene pčele i potpuno očuvanu životnu sredinu. Pa uprkos tome u svijetu postoji tek nekoliko hiljada pčelara koji su svoje pčele podvrgli metodama organske proizvodnje meda.
Vrlo strogi uslovi sertifikacije, ali i nemogućnost pronalaska adekvatnog prirodnog okruženja spriječili su čak i ambiciozne, vrlo iskusne pčelare da se u potpunosti upuste u ovu vrstu pčelarstva.
Da li je teško baviti se organskim pčelarstvom? Jeste, ali nemoguće nije.
Oni hrabriji pronašli su način da zaokruže organske procese i na tržištu nude sertifikovan i potpuno zdrav, prirodni organski med koji se trenutno može više pronaći u zemljama u okruženju, kao što je Grčka.
Šta sve odlikuje organsku proizvodnju meda?
Ovakav med odlikuje kvalitet približan onom u konvencionalnoj proizvodnji, ali sa značajnom razlikom u kojem apsolutno svi nutritivni elementi imaju prirodno porijeklo. Razlika u izgledu i kvalitetu na bilo koji drugi način ne bi trebalo da postoji.
Bitna razlika su i izazovi same proizvodnje. Osim nedovoljno dostupne literature i i iskustva jeste pronaći organsko okruženje u kojem pčelinji pašnjaci nisu izloženi upotrebi nedozvoljenih hemijskih sredstava ili bilo kojoj drugoj vrsti zagađenja, a to je izazov za sve zemlje svijeta. Organske košnice moraju biti u organskom okruženju u radijusu od čak pet kilometara.
To znači da se pčele ne smiju držati u blizini konvencionalnih biljaka. Organski pčelar ne smije držati pčele u blizini konvencionalnih kultura kao što su njive suncokreta, voćnjaci sa malinama, kupinama, osim ako nisu organski uzgajane.
Isto važi i za pašnjake sa prirodnom vegetacijom. Zabranjeno je imati košnice u blizini livada i šuma koje su se na neki način podvrgavale sredstvima za zaprašivanje, pesticidima i drugim zaštitnim hemijskim sredstvima.
Pčele se prema organskim principima ne smiju hraniti vještačkom prehranom, pod kojom se podrazumijeva i šećer, bez obzira da li je on organskog porijekla. Situacija na terenu je ipak često drugačija, pa mnogi pčelari u deficitu hrane pčele njihovim medom, pribjegavaju šećeru od organske šećerne repe. Sa druge strane, izazov u ovakvoj situaciji je i to da je organski šećer znatno skuplji u odnosu na regularan, što takođe odbija pčelare od bavljenja organskim pčelarstvom.
Organsku proizvodnju meda takođe odlikuje i potpuni izostanak pasterizacije, proces kojim se med izlaže do 70 celzijusovih stepeni kako bi mu se povećala trajnost, tečno stanje i uklonili mikroorganizmi. Međutim, ovu proceduru ne sprovode ni mnogi konvencionalni pčelari, budući da smatraju da visoke temperature uprkos svom pogodnom djelovanju imaju i protiv-efekte koji utiču na kvalitet meda.
Sva pažnja je usmjerena na pčele!
Vrlo je važno zaštiti pčele na sve moguće načine, naročito u organskoj proizvodnji gdje se ne smiju koristiti lijekovi niti bilo šta drugo što se koristi na tržištu.
Organski principi posebno štite pčelu kao jedinku, te bilo kakav metod sječe krila matici ili bilo koji drugi uticaj na pčelinje društvo nisu dozvoljeni.
Kako iz konvencionalnog uzgoja preći u organsko?
Period konverzije traje 12 mjeseci, u tom periodu sve metode i primjena hemijskih sredstava se moraju stopirati, a novi organski metodi se moraju primijeniti.
Osnovni segmenti pčelinjeg staništa poput kućišta košnice, ramova, okvira koji se nalaze u direktnom kontaktu sa pčelama, medom ili voskom moraju da budu načinjeni pretežno od prirodnih materijala. Vosak je obavezno iz proizvodne jedinice sa organskom proizvodnjom.
Principi organske proizvodnje ne dopuštaju žrtvovanje, odnosno ubijanje pčela radi iskorišćavanja nekih od proizvoda koje pčele lageruju na određena mjesta u košnici. Takođe nije dozvoljeno dobijanje pčelinjeg voska ili ekstrakcija meda iz saća u kome se istovremeno nalazi i pčelinje leglo.
Mnogo realnije stanje je međutim takvo da je trenutno većina pčelara prihvatila tek neke od metoda organske proizvodnje i takav med je onaj koji se najčešće predstavlja prirodnim. U takvim situacijama pčele nisu tretirane antibioticima i drugim hemijskim sredstvima dok šećer nije korišćen za prehranu, ali je cijeli proces obavljen u okruženju u kojem je bilo uticaja konvecionalnih biljnih kultura.
Izazov u proizvodnji organskog meda jeste i nedostatak odgovarajuće laboratorije koja će potvrditi kvalitet organskog meda i potpuni izostanak bilo kojih ostataka pesticida iz vazduha i okoline.
Organsko pčelarstvo jeste izvjesno budućnost pčelarstva, jer predstavlja još jedan način borbe za očuvanje prirodnih procesa, okruženja i važnih bića kao što su pčele. Za sada je ovaj proces budućnost ka kojoj se ide malim, ali važnim koracima, no vrijedi, jer je krajnji rezultat potpuno prirodan, kvalitetan med i sačuvana priroda.
Agro-Eko Magazin / izvor: OrganicNet