Umjesto što posežu za pesticidima i herbicidima da bi proizveli najviše što mogu na svojoj zemlji, poljoprivrednici mogu da uposle prirodne resurse i proizvode i ekološki i intenzivno, pokazuju nova istraživanja.
Naime, poluprirodna staništa, poput cvijeća zasađenog duž polja ozime pšenice u Holandiji, mogu da privuku insekte koji su korisni poljoprivrednicima jer uništavaju štetočine ili su oprašivači. Istovremeno intenzivna poljoprivreda, čiji je cilj najveći prinos po najnižoj mogućoj cijeni, u praksi znači veliku potrošnju resursa i za posljedicu može da ima gubitke u biodiverzitetu, opadanje kvaliteta tla, zagađenje vode i veliku emisiju gasova sa efektima staklene bašte.
“Trend u poljoprivredi je da sve mora da se radi na veliko i ako imaš problem prskaš pesticidima ili posežeš za vještačkim đubrivom”, kaže profesor holandskog Univerziteta u Vageningenu Dejvid Klejn (David Kleijn), stručnjak za ekologiju biljaka i zaštitu prirode.
Prema procjenama Organizacije UN za hranu i poljoprivredu (FAO), ako se trend rasta globalne populacije i potrošnje hrane nastavi, svijet će 2050. morati da proizvodi za 60% više hrane nego danas.
Konvencionalno intenziviranje poljoprivrede čini se kao najvjerovatniji izbor za rješenje tog problema, međutim, alternative postoje, poput poljoprivredne proizvodnje u zatvorenom ili korišćenja tehnika ekološkog intenziviranje produkcije.
Ekološko intenziviranje koristi “usluge” prirode na dobrobit farmera a dobar primjer je uvođenje poluprirodnih staništa na gazdinstva sa ciljem privlačenja insekata. Insekti su često prirodni neprijatelji štetočina koje jedu rod, takođe vrše oprašivanje, kao što rade pčele, što može da poveća prinos.
“Na sjeverozapadu Evrope poljoprivreda je mnogo intenzivnija i nema mnogo poluprirodnih staništa”, kaže Klejn, koordinator projekta Liberasion (LIBERATION). Cilj tog projekta finansiranog od strane EU je da se utvrde činjenice koje mogu da posluže da se poljoprivrednici ubjede da ekološki intenziviraju proizvodnju.
Istraživači u sklopu tog projekta doprinjela su da se uspostave staništa divljeg cveća na poljima pod borovnicama kako bi se privukli oprašivači a poljoprivrednici se uvjerili u koristi od ekološkog intenziviranja proizvodnje.
“Poljoprivrednici žele da investiraju u mjere za povećanje biodiverziteta jer znaju da će imati ekonomske koristi od većeg prinosa”, rekao je profesor Klejn, preneo je časopis EU za istraživanja i inovacije Horajzon (Horizon).
“Mi dajemo smjernice i analiziramo biodiverzitet i agronomske efekte tih mjera. Ako su rezultati dobri, farmeri će zadržati staništa divljeg cvijeća i kada se završi projekat”, dodao je Klejn.
Odzvonilo oranju?
Međutim, te tehnike ne pomažu svima i farmeri koji proizvode kulture kojima ne treba oprašivanje, poput pšenice, kukuruza ili korjenastog povrća, ne koriste ih mnogo.
Njima ekološko intenziviranje proizvodnje za sada nema mnogo smisla jer su troškovi ili rizici od takve prakse još veći od koristi.
“Razgovarali smo sa poljoprivrednicima i pitali ih da li su zainteresovani za tehnike za unaprijeđenje biološke kontrole štetočina i oprašivanje. Oni koji ne gaje kulture koje se oprašuju nisu zainteresovani. Ni ekološka kontrola štetočina nije izazvala veću pažnju, vjerovatno zbog toga što su insekticidi trenutno jeftini i efikasni”, rekao je Klejn.
“Farmeri često nemaju mnogo izbora … oni su prinuđeni da proizvode na određeni način. To je jedan od glavnih razloga što je poljoprivredna proizvodnja u Holandiji veoma intenzivna”, kaže profesor Klejn.
Rješenje bi moglo da bude korištenje ekološke prakse intenziviranja proizvodnje radi profitabilnosti, npr. “preciznom” proizvodnjom uz korišćenje dronova, smanjenjem oranja kako bi se na dugi rok očuvao sadržaj hranljivih materija u zemljištu i gajenjem kultura koje obogaćuju zemlju.
Oskar (Oscar), drugi projekat koji finansira EU u toj oblasti, okupio je tim ekonomista koji istražuju profitabilnost prelaska na ekološko intenziviranje poljoprivredne proizvodnje.
Procjenjuje da će svjetska populacija do sredine veka dostići devet milijardi ljudi pa će pritisak na globalnu ponudu hrane biti veliki.
Kako bi povećala proizvodnju na održiv način, Evropska unija investira u tzv. bioekonomiju koja koristi obnovljive biološke resurse sa ciljem bezbjedne i zdrave ponude hrane.
Cilj EU je da do 2025. svaki euro uložen u finansiranje istraživanja i inovacija u bioekonomiji u EU donese 10 eura dodate vrijednosti.
Koordinatorka projekta, profesorka njemačkog Univerziteta Kasel (Kassel) Marija Fink (Maria Finckh) istakla je da ako smanjeno oranje i korištenje kultura za obogaćivanje zemlje djeluje kako treba, poljoprivrednici mogu da imaju i veće prihode nego prije.
U projektu Oskar se eksperimentiše sa različitim kultura za obogaćivanje zemljišta na poljima. Te kulture se kasnije uklanjanju i na polju se sadi komercijalni rod.
Posljednjih godina se pokazalo da su oranje radi mješanja zemlje, paljenje trave i uniformna priprema sjetve loši za ekosisteme tla i dugoročnu plodnost zemlje.
“Zemljište je živ sistem. U njemu su organizmi koji su se prilagodili na život sa više ili manje vazduha. Oranjem izmješate zemlju i organizmi iz donjih slojeva nađu se u dodiru sa vazduhom i mnogi od njih uginu”, kazala je Fink.
Ti mikroorganizmi su dio ekosistema i pomažu biljkama da kontrolišu štetočine i bore se protiv bolesti.
Kako bi podržali manje oranja, u projektu Oskar testirali su različite vrste biljaka koje obogaćuju tlo – djetelinu, mahunarke i travu, koje se sade pored ili između kultura i koje na ekološki način unapređuju prinos i smanjuju potrebu za đubrivom, pesticidima i herbicidima.
Te biljke se “nadmeću” sa korovom i stvaraju ekosisteme u kojima gliste, bakterije i gljivice mogu da napreduju i pomognu da tlo bude organski bogato. Takođe te biljke zaustavljaju eroziju i dobre su za smanjenje emisije ugljen dioksida.
Projekt Oskar utvrdio je koje vrste imaju najveći potencijal i radi se na tome da se pomogne poljoprivrednicima da izaberu najpodesniju kulturu za obogaćivanje tla.
“Nastojimo da damo ideje farmerima jer niko ne zna zemljište bolje od njih”, rekla je Fink upozoravajući da su prvih nekoliko godina nakon promjena izazov. “Moramo da mjenjamo sistem da ponovo postane stabilan sam po sebi ali to nije lako i zahtjeva vrijeme”, dodala je Fink.
Izvor: EurActiv.rs