Prirodu bi trebalo s poštovanjem gledati. S poštovanjem uzimati od nje i dati neku naknadu.
Piše: Jelena Jevđenić
U našoj bašti godinama već uzgajam suncokrete. Prve dvije godine sam ih sadila, nakon toga se sve odvijalo samo od sebe. Ja samo nisam ništa dirala, nisam čupala stabljike i time sam doprinijela njihovom rastu.
Zbog njih bašta izgleda haotično, lijepo haotično, ali nema onog reda kao što inače ima u vrtovima. Suncokreti su veliki, visoki i korijen ima je prilično širok.
Često korijenje pređe u gredice luka, mrkve i itd. Suncokreti iz moje bašte su se proširili i u susjedna dvorišta, i na livadu ispred gradskog šumarka niže bašte. Sjemenke sam dala mnogim ljudima u Banjaluci koji su onda sadili suncokrete u svojim baštama. Slala sam u Sarajevo i u Zagreb. Dobijala sam i ja sadnice i sjemnke drugih biljaka.
Često me ljudi pitaju što ih ne čupam, čemu služe jer od njih ne pravim ništa niti ih jedem. Kažu „nemaš nikakve koristi od njih“.
Moj odgovor je podijeljen u tri dijela. Prvi je da, kada cvjetovi počnu da se otvaraju, pčele rade na njima, rade i kada se rascvjetaju, oprašuju, uzimaju nektar. I ne samo pčele, već i drugi insekti.
Kada se cvjetovi otvore do kraja, tu je drugi dio odgovora, onda su estetski prelijepi. Divno ih je gledati, bašta je vesela. Sunce na zemlji.
I treći dio odgovora, kada sazru sjemenke, ptice se hrane njima.
Na taj način ja dajem prirodi. Dajem zauzvrat. Priroda daje meni sve potrebno za život, u vidu kisika, plodova, zaštite od vrućine i hladnoće…
A kada se osuše stabljike suncokreta mogu se zapaliti. Pepeo koji ostane je dobar za zemlju u kojoj sadimo bilo šta. I to je vrsta davanja koja se poslije čovjeku vrati.
Moja mačka je nekada lovila neke ptice, sporta radi. Sjemenke iz mojih suncokreta hrane druge ptice, bar dio da vratim. Ne radim to iz nekog straha kosmičke pravde, to radim zdravorazumski. Ako stavimo na vagu koliko čovjek dobija od prirode, a koliko joj daje, razlika u davanju je ogromna. Mi zapravo imamo više koristi. Nekako se opet to nama vrati.
Prirodi se treba odužiti za konstantno davanje. Dati nešto zauzvrat, ne kao mito, već onako kao što bismo dali nekom nešto zato što nam je pomogao kad je trebalo. Dati iz zahvalnosti.
I to je taj ciklus uzimanja i davanja.
Fotografije: Jelena Jevđenić