Foto: UNFCCC/Kiara Worth
Novi nacrt sporazuma o novcu za suzbijanje klimatskih promjena i prilagođavanje njima, koji je danas objavljen na konferenciji Ujedinjenih nacija (UN) COP29 u Azerbejdžanu, zadovoljava bogate zemlje, dok su siromašnije razočarane.
Nacrt predviđa da bogate zemlje do 2035. daju 250 milijardi dolara godišnje zemljama u razvoju, koje su najteže pogođene ekstremnim vremenskim prilikama.
Taj iznos je znatno veći od prethodnog cilja od 100 milijardi dolara godišnje, koji je postavljen prije 15 godina, ali ne predstavlja ni četvrtinu iznosa zahtjevanog od zemalja u razvoju.
Bogate države, međutim, navode da je predloženi iznos realan i da predstavlja gornju granicu za njih. Zemlje u razvoju, koje međunarodne konferencije o klimatskim promjenama vide kao svoju najveću nadu da izvrše pritisak na bogate države, veoma su razočarane predloženim iznosom.
Predstavnik organizacije Pauer šift Efrika (Power Shift Africa) Mohamed Adou rekao je da su njihova očekivanja bila niska, ali da iznos u novom nacrtu predstavlja “šamar” kojim se vrijeđa svijet u razvoju.
Prijedlog je došao od domaćina Azerbejdžana, koji predsjedava Konferencijom UN o klimatskim promjenama (COP29). Brazil, koji će sljedeće godine biti domaćin te konferencije (COP30), tražio je veći iznos – 300 milijardi dolara godišnje do 2035. godine, a potom 390 milijardi dolara godišnje.
Brazilska ministarka životne sredine Marina Silva rekla je da izostanak ambicioznog sporazuma na COP29 ne bi nanio štetu samo narednoj konferenciji u Brazilu, nego i “životima svih” i “uslovima koji omogućavaju život na Zemlji”.
Upućeni navode da predloženi nacrt nije konačan i da će biti još dva ili tri prijedloga, kao i da bi pregovori mogli da potraju još dvije noći.
Grupa najmanje razvijenih zemalja izrazila je “duboku zabrinutost” zbog nacrta sporazuma, navodeći da on “razvodnjava postojeće obaveze razvijenih zemalja” i “ne odražava ambiciju potrebnu za globalnu klimatsku akciju”.
Stručnjaci procjenjuju da je zemljama u razvoju potrebno 1.300 milijardi dolara godišnje da pokriju štetu nastalu zbog ekstremnih vremenskih prilika, da se prilagode planeti koja se zagrijava i da prestanu sa korišćenjem fosilnih goriva.
Iznos u bilo kom dogovoru postignutom na pregovorima Zajednice prakse – koji se često smatra „jezgrom“ – tada će biti mobilisan ili iskorišten za veću potrošnju na klimu. Ali veliki dio toga znači kredite za zemlje koje se dave u dugovima.
I aktivisti su gnevni zbog nacrta – nekoliko desetina njih je u tišini šetalo ispred sala u kojima se sastaju delegati i gestikulacijama poručivalo da je predloženi iznos neprihvatljiv.