Foto: CZZS
U prašini, dimu, smradu i bez vode, već dvije godine živi bračni par Vujičić. Dragoljub i Radmila okruženi su rudnikom uglja u naselju Bukova Kosa pored Prijedora. Kako nam govore, takav život više nije izdrživ.
Piše: Lea Lukić
Rudnik na Bukovoj Kosi počeo je sa radom prije dvije godine, bez konsultovanja sa lokalnom zajednicom i potrebnih dozvola, trajno mijenjajući život mještana ovog sela. Porodična kuća Vujičića je opkoljena rudnikom, sa jedne strane ugalj lignit se vadi, a sa druge deponuje. Zbog visokog udjela sumpora, ugalj se svakog dana samozapaljuje, što dovodi do dima i isparavanja štetnih materija u vazduh.
“Oni žele da mi prodamo našu zemlju, ali ‘aj ti meni napravi kuću ovakvu, ali gdje ja hoću, a ne gdje ti (hoćeš)“, govore nam dok razgovaramo u dnevnoj sobi.
Penzionerski život provode boreći se protiv rudnika koji im svaki dan sve više ugrožava život. Jedan od najvećih problema je pristup pitkoj vodi, kažu da im je rudnik zatrovao izvor Begovac, s kojeg su se ranije snabdijevali. Umjesto čiste, iz česme sada teče narandžasta ili žućkasta tečnost, pa su primorani dovoziti vodu za piće sa drugog izvora. Velike plastične rezervoare prevoze traktorom od izvora do kuće, a ta voda se koristi za piće, kuhanje, kupanje, pranje veša, čišćenje…
“S jedne strane udaljeni smo samo pedesetak metara od rudnika, a sa druge oko stotinu. Uz sve to još i vodu sami dovlačimo, kao da smo u 15. ili 16. vijeku“, objašnjava bračni par ono što i sami vidimo.
Dragoljub i Radmila-Vujičić, foto: Vanja Stokić
Otkako je rudnik počeo s radom, prestali su sijati baštu, a ni sami ne znaju kako stoka uspijeva da preživi pored zagađene vode. Dragoljubu su uginule i pčele, svih 14 košnica koje je uzgajao.
“Stalno bježimo u kuću i sve nam je uvijek zatvoreno. Izlazimo samo kad moramo nešto da obavimo, pa se potom odmah vraćamo u kuću. Niko nije došao da nas obiđe od nadležnih organa, da vidi kako živimo ili kako se vodom snadbijevamo. Niko ništa”, govori Radmila Vujičić za eTrafiku.
Gušenja tokom noći i lijekovi za smirenje
Dragoljub je srčani bolesnik već 15 godina. Govori nam kako ga noću budi gušenje, pogotovo ljeti. Supruga Radmila pati od visokog pritiska, dijabetesa i problema sa štitnom žlijezdom. Kako kaže, ima punu kesu lijekova, a među njima su i one za smirenje.
„Radnog vremena nemaju (radnici u rudniku), desi se i da do jedan ujutro rade, dovedu te do toga da se ne možeš naspavati, odmoriti psihički. Pitala sam radnike da li nam mogu dati barem jedan dan odmora, makar prozor da možemo otvoriti“, kazala je Radmila.
Jednu od svojih parcela Vujičići su morali da prodaju jer ih je rudnik praktično opkolio, otkupivši svu okolnu zemlju. Zbog toga više nisu mogli da pristupe svojoj parceli bez prolaska preko tuđeg zemljišta. Osim toga, zemlja je počela pucati i pojavila su se klizišta. Sada svaki drugi, treći dan obilaze svoju preostalu zemlju, jer smatraju da im je imovina ugrožena.
Iako to nije njegov posao, Dragoljub je često prinuđen da nadgleda radnike rudnika i obavještava ih kada se zapali ugalj, kako bi otišli da ga ugase.
Sve su ovo problemi sa kojima se ovaj bračni par suočava svakodnevno, ali najveći žal je porodica. Kako kažu Vujičići, planovi za budućnost su im se promijenili zbog rudnika. Sa suzama u očima Radmila govori kako se njihov sin želio vratiti u rodno mjesto sa svojom porodicom, ali to su bili planovi prije otvaranja rudnika.
Trenutna želja im je da se rudnik zatvori. Kažu da imaju još nade i da nisu klonuli duhom, u suprotnom bi odavno prodali svu zemlju.
„Trpićemo, dokle god možemo. Ne bih mogla svoje komšije i rodbinu da ugrozim na bilo koji način, a i kuda da idem u ovim godinama“, iskrena je Radmila Vujičić.
Pored porodične kuće Vujičića vadi se ugalj; Foto: Vanja Stokić
Rudarenje bez dozvole
Firma „Drvo-Export“ iz Teslića započela je vađenje uglja u Bukovoj Kosi iako za to nije imala zakonsko ovlaštenje, zbog čega je nevladina organizacija Centar za životnu sredinu podnijela tužbu protiv Vlade Republike Srpske. Vlada RS je prethodno prihvatila samoinicijativnu ponudu „Drvo-Exporta“ i pokrenula koncesioni postupak, uprkos tome što važeća dokumenta o koncesionoj politici ne dozvoljavaju eksploataciju uglja na području Prijedora.
Još jedno u nizu razočarenja za lokalno stanovništvo bilo je okretanje leđa od strane njihovih predstavnika u Gradskoj upravi. Većina odbornika Skupštine grada Prijedora 2023. godine, dala je saglasnost za izvođenje detaljnih geoloških istraživanja i potencijalno otvaranje rudnika, ignorišući volju zajednice.
Dok su se odluke donosile, stanovnici Bukove Kose svakodnevno su osjećali posljedice. Bojana Knežević, jedna od mještanki Bukove Kose, govori kako se prošle jeseni na ovom mjestu nije moglo disati. Počela je da zove institucije, ali su oni prebacivali nadležnost između sebe.
„Zovem Gradsku upravu koji mi kažu da se obratim komunalnoj policiji. Policija mi je rekla da nisu nadležni i da zovem inspekciju. Gradska inspekcija kaže da nije nadležna i da se obratim ekološkom inspektoru, koji je na moja pitanja kao i prošli odgovorio da nije u njegovoj nadležnosti. On me je uputio ka republičkoj inspekciji koja mi se nikad nije javila na broj koji sam imala. Nemamo se kome obratiti, kada institucijama kažemo Bukova Kosa, muk je. Vjerujem da među nama ima još ljudi koji će raditi svoj posao, ne treba nam ni empatija, samo ljudi koji rade svoj posao“, pojašnjava nam ona.
Bojana Knežević; Foto: Vanja Stokić
Bojana Knežević naglašava da ovo što im rade je kršenje osnovnih ljudski prava, jer ih svakodnevno ugrožavaju, a nemaju se kome obratiti.
„Prvo postaneš bijesan i ljut, jer ti očekuješ od institucija da te zaštite, a oni to ne urade. Gradska uprava uporno govori da nije nadležna, a ministar energetike i rudarstva Petar Đokić nam je rekao da su mu ruke vezane. Ja se i dalje nadam. Svaki put je sve manje i manje, ali još uvijek vjerujem da će pravda pobjediti“, rekla je ona.
Građani odlučni: Sva šteta na Bukovoj Kosi mora biti sanirana
Gradska uprava Prijedor nije odgovorila na naša pitanja o tome da li su primili zvanične pritužbe građana na zagađenje vazduha, vode ili zemljišta, koje konkretne mjere su poduzeli te koji ekonomski benefit grad ima od ovog rudnika.
Iz Centra za životnu sredinu naglašavaju da eksploatacija uglja lignita na ovom lokalitetu donosi zagađenje koje neprekidno šteti Bukovoj Kosi i okolini. Potvrđuju da rudnik često gori, vazduh je zagađen, a sve to dovodi do ugrožavanja zdravlja lokalnog stanovništva.
„Lignit iz Bukove Kose ima velike količine sumpora u sebi, te direktno utiče na veće zagađenje i vazduha, ali i potencijalno vode i zemljišta u tom kraju. Lokalna zajednica nema ekonomske koristi, rudnik je privatni i privatno izvozi u Srbiju i ko zna gdje još. Prodaje tu rudu, ostavljajući mizernih marku i po toni u kasi Grada“, istakao je koordinator programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu, Vladimir Topić.
Tužbe protiv institucija
Za eTrafiku kaže da je Centar odmah prepoznao potrebu da alarmira javnost i ukaže da se takav rudnik ne treba otvarati na tom lokalitetu.
„Učestvovali smo u procesima izdavanja dozvola, slanju argumenata da se rudnik ne otvara, ali je bilo sve uzalud. Radovi su započeli prije nego što je izdata zvanična dokumentacija, a proces legalizacije rudnika pokrenut je tek naknadno“, podsjeća Topić.
Vladimir Topić; Foto: Impuls
Tokom proteklih godina, Centar je podnio više tužbi u vezi s ovim rudnikom, a neke od njih su još uvijek u toku. Kako navode, sudovi sporo donose odluke, dok Ministarstvo koristi te presude kako bi uklonilo formalne prepreke i omogućilo otvaranje rudnika. Dok se čeka na sudske odluke, eksploatacija uglja se nesmetano odvija.
Dodao je da su u novembru 2024. godine, podnijeli tužbu jer Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske nije zahtijevalo izradu Studije o uticaju rudnika na životnu sredinu. U toj tužbi su tražili da se cijeli postupak izdavanje ekološke dozvole zaustavi. Ministarstvo je to na kratko i učinilo u aprilu 2025. godine, ali je ubrzo nastavilo s procedurom i naknadno odobrilo sve papire, čime je rudnik „legalizovan“ uveliko nakon što je već počeo s radom.
Građani se probudili
Građansku borbu protiv rudnika pokrenuli su Miroslav Stakić i Jelena Topić, dvoje Prijedorčana koji žele da animiraju svoje sugrađane i prikupe što veću podršku za mještane Bukove Kose. Miroslav živi u Bukovoj Kosi i od same najave rudnika, predstavlja glas mještana. Još 2023. godine, u Službenom glasniku vidio je inicijativu o eksploataciji lignita na ovom mjestu. Kaže da je mali broj građana na početku prodao svoje njive ili neobradivu zemlju, i za to su dobro plaćeni.
“Na kraju se desio domino efekt, počeli su mještani masovno da prodaju svoju zemlju, iako su bili upozoreni i upućeni u čitavu situaciju šta se može desiti. Neke su drugi mještani vodili u Kamengrad i u Mednu da vide šta se može desiti i sa Bukovom Kosom”, prisjeća se Stakić.
Prije nego što je rudnik počeo sa radom, organizovan je i zbor građana „Sačuvajmo Potkozarje“. Prikupljeno je 1.500 potpisa protiv otvaranja rudnika. Kako kaže Miroslav, potpise su predali u Gradsku upravu. Rad rudnika zaustavljen je četiri ili pet puta i to sve zahvaljujući konstatnim vršenjem pritisaka na institucije.
Protest u Prijedoru; Foto: Ustupljena fotografija
Nakon protesta u samoj Bukovoj Kosi, građanska dužnost i empatija bude se i nekoliko kilometara dalje, u samom Prijedoru. Ovdje građani izlaze na ulice ogorčeni načinom na koji radi rudnik na Bukovoj Kosi.
„U jednom trenutku osjetila sam tu potrebu. Kada sam otišla u policiju da prijavim skup, inspektor me je pitao koliko ljudi očekujete. Iz šale sam rekla: ‘Imam sigurno 10 ljudi’. Potom se pojavilo par stotina i to je prvi protest, a i prvi put da su Prijedorčani za viši cilj ustali zajedno protiv nečega“, govori nam Jelena Topić, u ime građanske inicijative „Prijedor se budi“.
Spriječiti novu Bukovu Kosu
Ova neformalna grupa građana do sada je organizovala proteste 13 puta, uz brojne prateće aktivnosti. Iako je na okupljanjima sve manje ljudi, što je dovelo do privremene pauze, poručuju da ih to neće obeshrabriti i da nastavljaju borbu za Bukovu Kosu.
„Na lokalnom nivou bavili smo se rasvjetljavanjem ljudi koji su učestvovali u davanju koncesije „Drvo-exportu“ za otvaranje rudnika, to jeste gradskim odbornicima, ali najviše pokušavamo uticati na buđenje svijesti i savjesti“, naglasila je Jelena Topić.
Aktivisti koji se protive rudniku na Bukovoj Kosi suočavaju se sa raznim vrstama pritisaka, a većinom su to psihološka opterećenja. Jelena kaže da pritisak i te kako postoji kroz predrasude, osude, sukobe mišljenja i konstantnu potrebu da se opravdava vlastita borba. Miroslav smatra da se svi aktivisti u Bosni i Hercegovini, koji se protive štetnim političkim projektima, često moraju suočavati sa pritiscima. Oni mogu da budu direktni, poput otvorenih prijetnji, ali i prikriveni i oni najčešće dolaze kroz ljude iz najbližeg okruženja.
Mještani Bukove Kose su primjer zajednice koja je ugrožena zbog samovolje privatnika i institucija. U Bosni i Hercegovini sve je veći broj rudnika koji rade na vlastitom bogaćenju, zanemarujući štetu koju čine zajednici i životnoj sredini.
Prema riječima mještana, šteta je već napravljena, ali i dalje postoji nada da će se u budućnosti zaustaviti neka nova Bukova Kosa.