Brojne krize koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu posljednjih mjeseci, bilo da su uzrokovane ljudskim ili prirodnim faktorom, pokazale su da bosanskohercegovačke institucije nisu još uvijek spremne u potpunosti odgovoriti vanrednim situacijama. Prema riječima stručnjaka za ekologiju poseban problem predstavlja industrijalizacija zemlje i politizacija problema.
U posljednjih nekoliko mjeseci vijesti koje su obilježile bh. svakodnevnicu, a itekako su utjecale na građane bile su prekomjerno zagađenje zraka, alarmantno nizak nivo vode Jablaničkog jezera, vodena bujica koja je zaustavila saobraćaj autoputu A1, hiljade tona nafte na komunalnoj deponiji u Vrbasu itd.
Vanredne situacije su uvijek trenuci kada se odlično testira kvalitet i sposobnost neke države i njenih institucija. Na sva ova pitanja bh. vlasti su odgovorile površno ili nedovoljno.
U cijelu priču mnogo više su trebala biti uključena ministarstva jer ne treba zanemariti činjenicu da imamo ministarstva okoliša na entitetskim nivoima, kantonalnim i u vladi Brčko distrikta, da na nivoima gradova i općina imamo službe koje su zadužene za zaštitu okoliša, koji raspolažu značajnim budžetskim sredstvima i ogromnim aparatom uposlenih.
Upravo jedan od prioriteta u njihovom radu bi trebalo biti preventivno djelovanje u sferi zaštite okoliša, pogotovo kada svjedočimo ekološkim katastrofama koje se ponavljaju iz godine u godinu.
Iz Centra za razvoj i podršku Tuzla ističu da ministarstva nemaju dovoljno kvalitetnih ljudskih kapaciteta da se bave tekućim problemima, koji su ozbiljni i iziskuju dugoročna rješenja.
“Ne može se od građana očekivati da djeluju na smanjenje zagađenja zraka. Naprimjer, građani nisu u situaciji prestati ložiti individualna ložišta, neće nam pomoći ni mjere poput onih ‘par-nepar’ za koje su i mnogi ljudi od struke i znanja u ovoj oblasti, kazali da su gotovo potpuno beskorisne. Nadležne institucije i država su odgovorne da se problemi preveniraju, a ne da se rješavaju posljedice koje najviše trpe obični građani”, navode iz Centra za razvoj i podršku Tuzla.
Pojašnjavaju da ministarstva nerijetko “prebacuju lopticu” jedni na druge, kantoni na entitet, entitet na kantone ili lokalne zajednice te da zbog toga nema sistemskog i koordiniranog pristupa.
Zagađenost zraka u Zenici (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
“Najveći negativni utjecaj na okoliš i klimu, a time na sve sfere društveno-ekonomskog razvoja ima proizvodnja i korištenje fosilne energije (naročito uglja), kao i veoma neracionalno korištenje energije u svim sektorima (javnom, stambenom, poslovnom). Negativan utjecaj i trendovi zagađenja okoliša koji se ponavljaju mogu se rješavati samo sistemskim, dugoročnim pristupom i smanjenjem upotrebe konvencionalnih načina proizvodnje energije. Nadležne institucije dužne su kreirati i realizirati javne politike u sektorima okoliša i energije, s naglaskom na energetsku efikasnost i primjenu obnovljivih izvora energije kao najbolji odgovori na pitanje zaštite okoliša, održivog razvoja i postizanja boljeg kvaliteta života. Zato javnost, od njih s pravom očekuje, da kažu šta rade i da li uopšte išta rade kako bi se problemi u državi rješavali?”, pitaju se u tuzlanskom Centru za razvoj i podršku.
Stručnjak za ekologiju i profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) u Sarajevu Dželal Ibraković za Klix.ba kaže da je pitanje ekologije u BiH kao i kod drugih oblasti vezano za entitetske nivoe, odnosno kantonalne u Federaciji.
Državna strategija bi riješila ekološke probleme
“Osnovni problem je nedostatak strategije na nivou BiH koji bi locirao te probleme tako da se oni pojavljuju parcijalno kao lokalni, s vremena na vrijeme i čak izazivaju entitetko-međunarodne probleme. U ovom slučaju mislim na boravak predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović koja je nedavno sa šefom ruske diplomatije Sergeyem Lavrovom u Rusiji razgovarala o bosansko-brodskoj rafineriji i zagađenju koja ona proizvodi. Umjesto da se u tom slučaju pojave državni organi, pojavi se predsjednik Republike Srpske koji svojim odlaskom u Rusiju pokušava stvari pretvoriti u nešto potpuno drugo”, kaže Ibraković.
Jablaničko jezero (Foto: Klix.ba)
Osim prekomjernog zagađenja zraka u prethodnom periodu u čijem rješavanju problema su bh. vlasti ozbiljno pristupile jedino u slučaju uvođenja sistema par-nepar, o kojem govori Centar za razvoj i podršku Tuzla, alarmantno nizak nivo Jablaničkog jezera i evidentna ekološka katastrofa u proteklih mjesec dana, uzbunila je građane, struku, ekološka i ribarska udruženja.
O dugoročnim posljedicama na ekosistem jezera niko sa sigurnošću ne može govoriti, spominju se samo decenije potrebne za oporavak. Istog mišljenja je i profesor Ibraković koji navodi da u ovom trenutku niko ne zna, iako postoje relevantni podaci koji nisu centralizirani, zašto je došlo do isušenja Jablaničkog jezera i kakve će to posljedice ostaviti.
“Ne može se još uvijek sa sigurnošću tvrditi šta se desilo sa Jablaničkim jezerom, ali da su posljedice nesagledive-jesu. Pitanje je također kako dugoročno riješiti problem zagađenja zraka u brojnim bosanskohercegovačkim gradovima, jer su to više kantonalni i gradski problemi, nego globalni. Mislim da to dobrim dijelom proističe iz institucionalne neefikasnosti države, a na koju se svi pozivamo. Mi još uvijek nemamo državni zakon o zaštiti okoliša i sve ostalo su parcijalne mjere koje se rješavanju u kantonima pojedinačno. Treba postojati državna strategija u rješavanju ekoloških problema, jer kada se stvari rješavaju parcijalno nemoguće je vidjeti koji su osnovni problemi s kojim se suočavamo. BiH je i dalje žrtva pretjerane industrijalizacije s teškom industrijom nakon Drugog svjetskog rata i u ovoj situaciji politizacije cjelokupnog života”, zaključuje profesor Ibraković i dodaje da su se građani trebali ujediniti i drugačije razmišljati nakon poplava u maju 2014. godine.
U brojnim izvještajima koji su se pojavili nakon katastrofalnih poplava navodi da se da je izgradnja hidrocentrala, termoelektrana i infrastrukturno širenje u tom smjeru nemoguće i iluzorno bez državne strategije.
Zahvaljajući programu za oporavak od poplava koji je pokrenula Evropska unija (EU), obnovljeno je više od 4.000 kuća, 100 javnih objekata i objekata komunalne infrastrukture. Prirodne nepogode definitivno su pokazale da vlasti u BiH moraju više ulagati u sistem zaštite i spašavanja.
“Građani će i dalje u slučajevima nepogoda biti prepušteni sami sebi”
I nakon dvije decenije negativne kadrovske selekcije, nepotizma i korupcije, naše institucije kada i žele uraditi neki posao, to više nisu u stanju, navode iz Udruženja Eko akcija. S druge strane, kao posljedica sve izraženijih klimatskih promjena, vremenske nepogode, poput poplava iz 2014. će biti sve češće i sve jače izražene, dodaju.
Željezno Polje (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Direktor Republičke uprave civilne zaštite Mile Međed kazao nam je da je manji bh. entitet nakon prirodnih nesreća na tom području uključio sve institucije i predstavništva u inozemstvu u cilju dobijanja pomoći za sanaciju pogođenih područja.
“Brojne države, međunarodne organizacije su se uključile u prikupljanje pomoći za ugroženo stanovništvo. Nakon poplava osnovan je Fond solidarnosti za obnovu RS-a putem kojeg su prikupljena finansijska sredstva za obnovu i pomoć. Također, kroz razne projekte i kreditna zaduženja osigurana su finansijska sredstava za obnovu nasipa, mostova, sređivanje rječnih korita, nabavku mehanizacije, rekonstrukciju pumpnih stanica, izradu softwera za mapiranje područja ugroženih poplavama i klizištima, nabavka opreme za monitoring i rano upozorenje za poplave i drugo”, kazao nam je Međed.
Iz Uprave civilne zaštite RS-a kazali su da su dosadašnja iskustva pokazala da se generalno ne ulaže mnogo sredstava u sistem zaštite od prirodnih nepogoda.
Generalno, do navedenih slučajeva najčešće dolazi jer se ne poštuju zakoni u oblasti gradnje, a svemu doprinosi i gradnja stambenih i drugih objekata često u plavnim i kritičnim područjima. Postojanje divljih deponija i neplanska eksploatacija šljunka, dodatni su problem. Svemu je doprinijelo i nedavno izazivanje vodene bujice zbog koje je skoro cijeli dan dan bio obustavljen saobraćaj na koridoru 5C kroz između Sarajeva i Zenice. Cestu su pokrili nanosi zemlje i voda iz improviziranog akumulacijskog jezera u sklopu rudnika ugljena kod Kaknja.
Ovome dodajmo i to da je na komunalnoj deponiji u Vrbasu od početka 2014. godine završilo više hiljada tona nafte.