Zašto se neki delfini druže sa orkama – naučnici misle da su shvatili o čemu se radi

Fortjun je bila glavna autorka studije, koja je objavljena u četvrtak u časopisu “Scientific Reports”, prenosi CNN.

Kako bi posmatrali interakcije delfina i orki, istraživači su snimili snimke dronom, kao i podvodni video, pomoću vakuumskih oznaka koje su pričvrstili na orke i koje su bile opremljene kamerama i hidrofonima.

Njihov snimak je pokazao da su se orke kretale prema delfinima i pratile ih na površini. Podvodni snimak je otkrio da su orke pratile delfine i tokom njihovih ronjenja do dubine od 60 metara, gdje su orke uspjevale da ulove losose činuke.

Video materijal koji su Fortjun i njene kolege napravile pokazuje da su delfini brzo pojeli ostatke plijena nakon što su orke podijelile plijen sa jatima.

Međutim, losos nije osnovna hrana u ishrani delfina, pa vjerovatno veći pristup hrani nije bio jedina motivacija, rekla je Fortjun. Provodeći vrijeme sa orkama, delfini vjerovatno dobijaju zaštitu od drugih grupa orki koje prolaze kroz to područje i love delfine.

Pored Sjevernorezidentnih orki koje jedu losose, u tom regionu živi i drugačija vrsta orki poznata kao Bigove (ili prelazne) orke koje su specijalizovane za ishranu morskim sisarima, poput delfina.

Interakcije između Sjevernorezidentnih orki i delfina dešavaju se uz sjeveroistočnu obalu ostrva Vankuver već najmanje tri decenije, prema riječima Britani Visona-Keli, starije menadžerke kanadske organizacije za očuvanje okeana Ocean Wise's Whales Initiative, koja nije učestvovala u ovom istraživanju ali je proučavala interakcije između delfina, pliskavica i iste populacije orki.

Prema njenom iskustvu, delfini su ti koji su inicirali interakciju sa orkama, a ne obrnuto, i rekla je da sumnja da su zaista u pitanju saradnički lovački odnosi. Umjesto toga, rekla je, orke su možda smatrale delfine dosadnim nametnicima koje je lakše trpjeti nego otjerati.

“Tokom više godina posmatranja zaključili smo da delfini i pliskavice – a ne orke – imaju najviše koristi od ovih susreta. Delfini i pliskavice vjerovatno dobijaju zaštitu od svojih glavnih predatora. Smatramo da Sjevernorezidentne orke nemaju jasne koristi od ovih interakcija, ali da bi aktivno izbjegavanje ili otpor mogli da im nanesu veće energetske troškove nego tolerisanje”, rekla je ona.

Fortjun, međutim, kaže da su otkrića njenog tima uzdrmala ustaljeni naučni pogled na te interakcije.

“Prema toj pretpostavci, delfini bi morali samo da budu na površini, skupljajući ostatke, ne ulažući vrijeme, energiju i trud u proces – što sigurno nije slučaj”, rekla je, dodajući da njen tim nije pronašao dokaze o neprijateljskom ili izbjegavajućem ponašanju orki prema delfinima.

Štaviše, istraživanje koje su sproveli Fortjun i njene kolege bilo je prvi put da su podvodni snimci korišćeni za razumijevanje ovog ponašanja, dodala je.

Saradnja između različitih vrsta je relativno česta u prirodi, ali rjeđa među sisarima i obično ne uključuje predatore, rekla je Džudit Bronstin, istaknuta profesorka Univerziteta u Arizoni sa odsjeka za ekologiju i evolutivnu biologiju, koja proučava međuvrsnu saradnju.

Međutim, napomenula je da su kojoti primijećeni kako love sa jazavcima, a oposumi sa ocelotima.

Mnoge vrste se hrane zajedno, rekla je Bronstin, napominjući da “mješovita jata ptica, mješovita jata riba, na primjer, svi paze na predatore”.

“Ono što je zanimljivo u ovom primjeru jeste da svaka od vrsta ima različite sposobnosti. I, kada gledate saradnju između vrsta, uvijek tražite korist koja prevazilazi trošak”, zaključila je.