Ovaj izraz znači čvrsto vjerovati u nekoga, u nečiju nevinost, garantovati za nekoga.
U srednjem vijeku, postojao je tzv. božji sud koji je na taj način često utvrđivao nečiju krivicu, a zasnivao se na uvjerenju da će neka viša sila (ili sam Bog) presuditi da li je neko kriv ili nije.
Sam postupak sastojao se u tome da osumnjičena osoba iz vatre ili, češće, iz uzavrele vode golim rukama izvadi komad usijanog gvožđa, pa ako je kriv vjerovalo se opržiće se, a ako nije ostaće nepovrijeđen ili će mu rane brzo zarasti. Prema tome je onda donošena i sudska presuda. Postojao je i običaj da se osumnjičeni baci u vodu kako bi se vidjelo hoće li isplivati ili neće, pa se prema tome sudilo da li je nevin ili kriv.
Vađenje gvožđa iz vatre (ili vrele vode), ipak je bio mnogo češći postupak tzv. božjeg suda. Do početka XIX vijeka ovaj običaj postojao je i u našim krajevima.
Impulsportal