Foto: Ilustracija/ Mohamed Hassan/Pixabay
Je li vam itko ikada prigovorio da previše pričate? Ako je odgovor potvrdan, niste jedini. Mnogi ljudi često preuzimaju kontrolu nad razgovorom i upadaju drugima u riječ. Iako druženje s pretjerano brbljavom osobom često stvara neugodno iskustvo, to ne znači da ti ljudi imaju loše motive jer vjerojatno ni ne shvaćaju kako njihovo ponašanje utječe na druge. Dobra vijest je što se uz malo truda i strpljenja može naučiti manje pričati, a više slušati i uvažavati sugovornika.
Za početak, dobro je navesti neke od mogućih razloga zbog kojih ljudi previše pričaju:
ADHD ili hiperaktivnost
Pretjerano pričanje i upadanje drugima u riječ mogu biti znakovi poremećaja pažnje i hiperaktivnosti kod odraslih. Hiperaktivnost i nemir mogu se manifestirati u pretjeranom govoru, osobito na poslu ili u drugim situacijama u kojima ne postoji drugi način oslobađanja viška energije.
Autizam ili Aspergerov sindrom
Osobe koje su u spektru mogu imati poteškoća s razumijevanjem društvenih situacija pa možda ne mogu prepoznati znakove koje im sugovornici šalju. Kao rezultat toga, ne razumiju zanima li ljude ono što govore ili ne. Ne znaju prepoznati kada bi trebali prestati govoriti.
Nesigurni su
Neke ljude na pretjerano pričanje potiče potreba da impresioniraju druge. Možda dominiraju u razgovorima zbog pritiska da ispadnu zanimljivi i osjećaju da moraju pričati smiješne priče kako bi se ljudi željeli družiti s njima. Žele da ih se zapamti u razgovoru, no često smetnu s uma da ljudi traže druge kvalitete u prijateljima, kao što je dobro slušanje, ljubaznost i podrška.
Osjećaju nelagodu zbog tišine
Ljudi koji se ne osjećaju ugodno u tišini pokušavaju na bilo koji način popuniti praznine u razgovoru. Možda vjeruju da će ih druga osoba osuđivati ili misliti da nisu zanimljivi ako u razgovoru postoje praznine, iako trenuci tišine nisu loši jer daju vremena za razmišljanje i ponekad su neophodni za razgovor.
Nije im ugodno postavljati pitanja
Ponekad ljudi ne žele postavljati drugima pitanja jer misle da će time razljutiti sugovornika ili da će mu biti neugodno. Ne žele da ih se smatra pretjerano radoznalima ili tračerima.
Pretjerana samouvjerenost
Iako je sjajno imati svoje mišljenje i čvrsta uvjerenja, problem nastaje kada ljudi počnu osjećati potrebu da “ispravljaju” druge i govore im kada griješe. Ako ih njihova čvrsta mišljenja sprječavaju u povezivanju s drugim ljudima, onda mogu postati problem.
Imaju naviku razmišljati naglas
Neki ljudi vode dnevnik, neki na miru sa sobom sređuju misli, a neki razmišljaju kroz razgovor s drugima. Ipak, takvi bi pojedinci trebali unaprijed razmisliti o važnim stvarima koje žele reći kako se ne bi izgubili u svojim mislima.
Pokušavaju forsirati bliskost
Kada upoznamo nekoga tko nam se sviđa, normalno je da mu se želimo približiti. Ipak, neki ljudi u pokušaju da “ubrzaju” odnos počnu previše pričati, i time kao da pokušavaju nekoliko dana razgovora stisnuti u jedan. Trebaju upamtiti da je za stvaranje kvalitetnih odnosa potrebno vrijeme.
Što možete učiniti?
Ako vjerujete da često previše pričate i da vas drugi ne mogu doći do riječi, pokušajte slijediti ove savjete:
Postavljajte sugovornicima pitanja
Postavljajte pitanja kako biste usmjerili razgovor na druge ljude, a to će vas istovremeno zaustaviti u namjeri da preuzmete razgovor. Ako vam netko priča o zanimljivom putovanju, ne prekidajte ga pričom o vašem putovanju. Umjesto toga, postavite pitanje o tome kako mu je bilo. Ljudi koji postavljaju pitanja smatraju se privlačnijima jer pokazuju interes za druge.
Pratite konverzacijski dijalog
Kada se osjećaju tjeskobno, ljudi mogu koristiti razgovor kako bi razmišljali naglas. To dovodi do dijeljenja osobnog iskustva koje izgleda kao tok ispovijedi, obično s nepotrebnim detaljima.
Ako osjećate da previše dijelite s drugima, podsjetite se da je razmjena misli i informacija ključna strukturna značajka razgovora. Nakon svakog odlomka monologa koji izgovorite, zastanite i pustite druge da daju komentar.
Stvoreni smo da govorimo, i to da govorimo o sebi. Do 40 posto nečijeg govora odnosi se na sebe. Govor o sebi aktivira centre za nagrađivanje u mozgu, tako da je postizanje individualnog zadovoljstva često u konfliktu s dopuštanjem drugima da govore. Zbog toga treba pronaći najbolji način kako uskladiti usredotočenost na sebe s potrebom drugih da pričaju.
Potrudite se uočiti znakove
Društveno primjereni govornici mogu predosjetiti kada se trebaju ubaciti u razgovor, a kada trebaju šutjeti i slušati, zbog čega su opušteniji u razgovoru. Oni koji previše govore manje su vješti u opažanju društvenih znakova, što pogoršava socijalnu anksioznost.
Rješenje je da se usmjeri pozornost na čitanje konverzacijskih znakova. Kada ljudi žele nešto reći dok vi govorite, nagnut će se naprijed, pogledati vas, pomaknuti ruku kao da će početi nešto govoriti. Kada postanu nemirni zbog vašeg govora, skreću pogled, vrpolje se više puta, provjeravaju svoj telefon ili čak ustaju. Kada uočite ove znakove, vrijeme je da prestanete pričati.
Priznajte vlastitu tjeskobu tijekom razgovora
Ako ste tjeskobni u društvenim okruženjima i čujete se kako iznosite svoje misli kroz monolog, prestanite pričati i otvoreno priznajte kako se osjećate. Ta potvrda zaustavit će vaš monolog i omogućiti vam da pokažete svijest o vašem pretjeranom govoru, pružajući drugima priliku da vas bolje razumiju.
Ne možete izraziti baš svaku misao – i to je u redu
Moramo biti oprezni kada upadamo drugima u riječ dok govore. Mnogi od nas žele izgovarati svoje trenutne uvide tijekom razgovora kako ih ne bismo zaboravili. Iako je frustrirajuće šutjeti kada želite nešto reći, tijekom razgovora prikladnije je pustiti nekoga drugoga da završi. Nekima je to nepodnošljivo pa prekidaju druge, no ne bi zbog toga trebali zaustavljati tok razgovora. Ako neke vaše misli ostanu neizgovorene, to trebate prihvatiti kao prirodnu posljedicu razgovora.
Usmjerite pozornost na glavnu temu
Osobe s nedostatkom pažnje često prelaze s jedne teme na drugu asocijacijski umjesto tematski. Ako vam tijekom razgovora odluta pozornost i ne možete se usredotočiti, prestanite pričati i poslušajte na koji se način ljudi nadovezuju na temu. Usmjerite se na prepoznavanje ovih tema. Dodajte primjeren odgovor, umjesto da koristite samo fragment komentara kako biste na njega nadovezali vaše iskustvo koje nema veze s glavnom temom.
Usmjerite se na komuniciranje umjesto na izražavanje
Osnovna komunikacija zahtijeva ideju, medij izražavanja (primjerice, razgovor) i nekoga tko će primiti izraženu ideju. Ako se razgovor pretvori u glasno razmišljanje koje ne uzima u obzir iskustvo primatelja, to više nije komunikacija, već izražavanje.
Kada smo sami, izražavanje pisanjem poezije, slikanjem ili sviranjem klavira može nam pružiti kreativno zadovoljstvo. Ali sudjelovanje u razgovoru nije poezija, umjetnost ili glazba. To je društveni čin koji zahtijeva obzir prema drugima. Ako primijetite da se puno “izražavate”, a ne komunicirate, prestanite govoriti.
Ako smatrate da previše pričate, zamolite prijatelje da vam pomognu. Neka vas upozore ako predugo pričate tijekom razgovora i daju vam iskrene povratne informacije. Otvorenost prema kritici dovest će do veće svijesti o pretjeranom dijeljenju i veće osjetljivosti na znakove koje vam šalju slušatelji.
Oduprite se porivu da kontrolirate razgovor
Neki profesori najčešće drže predavanja jer im je tako lakše kontrolirati gradivo i vrijeme. Isto vrijedi i za pretjerano pričanje tijekom razgovora: ono održava kontrolu. Ali razgovori nisu predavanja, a čak su i interakcije u učionici učinkovitije kada se kreću prema razgovoru. Povlačenje sa središnje pozornice i prepuštanje drugima da preuzmu vodstvo može dovesti do opuštanja i smanjenja tjeskobe.
Nastojte održati fokus
Digresije mogu funkcionirati u pisanim esejima, ali ne i u usmenim kratkim pričama. Kada imate nešto za reći, imajte na umu središnju temu i nemojte vijugati. Ako primijetite da ste skrenuli, vratite se na središnju temu. Kada prenosite priču, koristite osnovnu narativnu strukturu: mjesto radnje, problem i rješenje. Ne pričajte nadugačko i naširoko.
Pokažite poštovane prema sugovornikovoj inteligenciji
Izbjegavajte iznositi previše detalja. Izostavljanje detalja omogućuje slušateljima da sudjeluju u izvlačenju zaključaka, a time istovremeno pokazujete poštovanje prema njihovoj sposobnosti da sami popune praznine.
Stavite vlastitu stručnost po strani
Ako osjećate da ste u nečemu stručni, to može dovesti do pretjeranog pričanja – vjerujete da znate što je najbolje i imate potrebu da to znanje vrlo detaljno prenesete drugima. Pokušajte usmjeriti taj osjećaj tako da preuzmete ulogu mentora i potaknete druge da iznesu svoje ideje.
Zaključak
Ako previše govorite, nije rješenje da vas se ušutka ili da se jednostavno isključite. Na taj način nećete naučiti kako pravilno sudjelovati u konverzaciji. Cilj je uspostaviti ravnotežu između pričanja i slušanja postavljanjem pitanja umjesto davanjem odgovora, ograničavanjem monologa, prepoznavanjem znakova da drugi ljudi žele govoriti, priznavanjem vlastite tjeskobe, odgovaranjem na teme, a ne na dijelove, i tražeći pomoć od pouzdanih prijatelja.
Ove strategije stvorit će novu povratnu spregu koja vodi do manje tjeskobe, a to pak vodi do ravnoteže. U konačnici, protočnost u razgovoru smanjuje socijalnu anksioznost i stvara lakše i ugodnije interakcije.
Izvori:
https://www.psychologytoday.com/us/blog/defining-memories/202209/understanding-why-people-talk-too-much