Zašto je nebo plavo? Zašto pocrveni u sumrak, a onda crvena boja nestane u noć, pokazujući nam zvijezde?
Ako je zrak nevidljiv što je prilično točno, zašto nam pogled ne seže ravno u svemir?
Zašto je nebo plavo? Zašto pocrveni u sumrak, a onda crvena boja nestane u noć, pokazujući nam zvijezde? Odgovori na sva ta pitanja sadržani su u načinu na koji se Sunčevo svjetlo miješa sa zrakom.
Sunčevo svjetlo nama djeluje nevidljivo, ali se zapravo sastoji od svih duginih boja. Kada te boje pomiješamo, dobijemo bijelo svijetlo. Dok Sunčevo svjetlo putuje svemirom, kreće se valovima sličnim onima na oceanu. Svaka boja svjetla ima svoju valnu duljinu – udaljenost između vrhova dva susjedna vala. Plavo i ljubičasto svijetlo imaju najmanje valne duljine. Crvena i narančasta imaju najveću valnu duljinu. Kada to more svjetla udari u našu atmosferu, sudara se s milijardom sićušnih prepreka – molekulama zraka, kapljicama vode, ledenim kristalima i česticama prašine. Svjetlo se pri udaru u te predmete počinje odbijati, u procesu koji zovemo rasipanje. Plavo svjetlo, koje ima najkraće valove, najviše se rasprši pa se tako pojavljuje na nebu svakog čistog sunčanog dana.
U zoru ili u vrijeme zalaska Sunca, Sunčevo svjetlo prevaljuje duži put kroz atmosferu. Svjetlo tako nailazi na više prašine i vodene pare. Kraće, plavkaste valne duljine svjetla gotovo se potpuno rasprše, pa vidimo samo duže valne duljine crvene, narančaste i žute boje.
One su najmanje osjetljive na sićušne prepreke što im se nađu na putu pa dospijevaju do naših očiju otkrivajući se kao boje sumraka.
Što čini dugu?
Kad sunce sja kroz kapljicu vode, voda se ponaša kao prizma. Kad svjetlo ulazi u kap, lomi se i rasipa u boje spektra: crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, indigo i ljubičastu. Zatim se svjetlo reflektira ili odbija kroz kapljicu i još jednom lomi dok napušta kap, pa se boje šire u svjetlu.
Izvor: Planet Zemlja