Riđu/crvenu kosu ima samo 2 posto svjetske populacije.
Češće se javlja u zemljama sjeverne i zapadne Evrope (oko 2 – 6 posto). Kod riđokosih osoba se javlja rijetka mutacija MC1R proteina zbog kombinacije gena, koja dovodi do drugačije boje kose. Genetsko porijeklo prirodne crvene kose je otkriveno tek 1997. godine. Crvenu kosu u kombinaciji s plavim očima ima samo 1 posto ljudi. To je najrjeđa kombinacija na svijetu.
Boja kose varira od tamno narandžaste do svijetlo braon. Riđokosi ljudi imaju svjetliji ten, svjetliju boju očiju, pjege i osjetljivost na ultraljubičasto zračenje.
Istorijski izvori pominju riđokose u našim krajevima, od Tračana, starih Grka i Slovena. O njima je bilo priče i u djelovima Kine i Polinezije.
Foto: Pinterest
Danas se ova pojava najviše vezuje za Irce, Engleze i Škotlanđane. Na primjer, oko 13 procenata Škotlanđana su riđokosi, dok je taj broj kod Iraca 10 posto. Kod jednog dijela Jevreja se takođe javlja ova pojava.
U Africi se poneka riđokosa osoba može naći u Maroku i Alžiru. U Aziji ih najviše srijećemo na bliskom istoku, djelovima Japana i Indije.
Osobe rođene sa crvenom kosom su često bile meta progona u mnogim kulturama. Živi su spaljivani ili mučeni. Smatralo se da su đavolske ili vještičje prirode. Na primjer, sam đavo se na određenim mjestima prikazuje sa crvenom kosom.
S druge strane, cijenjeni su kao ljepši i atraktivniji. Na primjer, crvenokosi robovi u starom Rimu su imali veću cijenu. Isto tako vlada mišljenje da imaju veću seksualnu energiju.
Dijete se može roditi sa riđom kosom od roditelja koji nisu riđi. Potrebno je samo da oba roditelja nose odgovarajuću kombinaciju gena. Svojevremeno je bila procurilo u javnost predviđanje da će prirodna crvena boja biti iskorijenjena. Međutim, kasnije se pokazalo da je to bila lažna vijest koju su plasirale kompanije koje proizvode farbu za kosu. Riđokosi gen se lako prenosi i opstaje, te postoji kod velikog broja ljudi. Stoga se uvijek može desiti da se uz odgovarajuću kombinaciju rodi riđokoso dijete, i ne može se smatrati da će riđokosi ljudi prestati da postoje. Mada, njihov broj će se nesumnjivo smanjiti.
Ove osobe moraju da se čuvaju sunčevog zračenje pošto imaju manju otpornost na ultraljubičasto zračenje od ostatka populacije.
Isto tako, neke studije pokazuju da riđokosi imaju drugačiju osjetljivost na bol i povrede. Na primjer, neki stručnjaci smatraju da se riđokosima treba da se daju jače doze anestezije, jer normalne doze ne djeluju. Zubarima se preporučuje da više vode računa o svojim riđokosim pacijentima jer mogu da izbjegavaju tretmane zbog velike osjteljivosti na bol.
Foto: Pinterest
Izvor: Impuls/CDM