, ne može verovati? Ako ljudsko stado masovno proizvodi i troši ono što ga ubija, onda je jasno, da mu se ne može vjerovati. Kako se može vjerovati narkomanu, na primjer?){kind=link}
Zašto kažem da se čovječanstvu po pitanju ishrane (kao i po mnogim drugim stvarima), ne može verovati? Ako ljudsko stado masovno proizvodi i troši ono što ga ubija, onda je jasno, da mu se ne može vjerovati. Kako se može vjerovati narkomanu, na primjer?
Kultura spore smrti
Da bismo dobili stvarnu korist od svog izabranog stila ishrane, neophodno je imati elementarnu kulturu ishrane. Ako pođemo od primitivnih predstava i navika, kao što su: “kupiti prijesne piroške, skuvati ih, postaviti, i brzo ih pojesti”, ili “jesti voće i povrće, i sve će biti uredu”, od toga neće biti ničega, nikakve koristi.
Moramo da shvatimo da organizam – nije ložište lokomotive, i gurati u njega sve redom bez razmišljanja i nasumice, u nadi da će “sve izgorjeti”, jednostavno je glupo.
U organizmu, je založen određeni obim izdržljivosti, ali on nije neograničen, tako da ipak treba razmišljati. Ako se kultura svodi na koncept “snikerisati (grickati)” štagod, i bilo kako, neizbježno će se pojaviti problemi.
Dok je način života vekovima bio nepromijenjen, kultura ishrane je postojala i prenosila se normalno iz pokoljenja u pokoljenje. A kada je civilizacija krenula tehničkim putem razvoja, način života se naglo promijenio, a prenošenje iskustva prestalo.
U takvim uslovima, kultura ishrane, ne samo da se gubi (značajan dio je već izgubljen), već i unakazuje – degradira pod dejstvom faktora koji nemaju nikakve veze sa ishranom, kao što su, na primjer, hemijske prerade … i reklame.
Šta s tim raditi, ja lično ne znam. Ovde je spasavanje utopljenika, u rukama samih utopljenika. Ako ne želiš da znaš čime i kako se možeš hraniti, onda idi u bolnicu, ili direktno na groblje. Realno to je upravo tako. Osloniti se na iskustvo i zdrav razum čovječanstva već je postalo nemoguće. Tačka sa koje više nema povratka izgleda da je počela.
Od kad je čovječanstvo prešlo na bijelo brašno, margarin i vještački kvasac, zdrav razum više ne radi. Margarin, kao čisto sintetički proizvod, zamagljuje svijest. A kvasac kao strani oblik života (u suštini, monstrum), ugrađuje se u organizam i upravlja sviješću, tako da bi se hranio upravo time što je potrebno monstrumu da jede.
Pojašnjenje
Bijelim brašnom je kulinarstvo dovedeno do apsurda. Nešto najvrednije u zrnu je klica i spoljna opna. Bijelo brašno se dobija čišćenjem zrna pšenice od opne i klice. Na taj način, sve vrijedno je uklonjeno i ostavljen samo mrtvi dio, koji se sastoji prvenstveno od skroba. Jetra se zapuši masom sličnom mazutu, skrob se deponuje u organizmu u vidu sluzi, zidovi organa za varenje prekrivaju se naslagama.
Margarin i namazi (trans masti) se dobijaju od rafinisanog biljnog ulja drugog presovanja, koji se proizvodi uz upotrebu hemijskih rastvarača. Rafinisano ulje nakon toga zagrijevaju i hidrogenizuju, propuštajući kroz njega vodonik. Kao rezultat toga dobija se smjesa nepoznatog u prirodi izomera, koja ima konzistentnost mekog plastelina, odvratnog mirisa i boje.
Da bi tom “proizvodu” dobavili robni kvalitet, dodaje mu se još gomila svih mogućih vrsta hemikalija. Trans masti su izuzetno toksične i imaju svojstvo da se akumuliraju u organizmu, izazivajući niz opasnih bolesti: stres, aterosklerozu, bolesti srca, rak, gojaznost, bolešljivu djecu, oslabljen imunitet, nisku potenciju, itd
Zašto je štetan veštački kvasac:
To su esencije strane organizmu – gljive.
Zamislite da u vaše organizmu žive gljive.
Same gljive pri pečenju umru, a njihove spore ne.
Imaju sposobnost da prodru u krvotok, a to znači i u svaki organ.
U procesu svoje životne djelatnosti luče mikotoksine.
Kada uđu u organizam, počinju da prilagođavaju cijelu sredinu sebi.
Simbiozna (zdrava) mikroflora se uništava, a patogena cvjeta.
Organizam postaje lako dostupan za strane bakterije i viruse.
Stvaraju se idealni uslovi za razviće ćelija raka.
Zašto kažem da se čovječanstvu po pitanju ishrane (kao i po mnogim drugim stvarima), ne može verovati? Ako ljudsko stado masovno proizvodi i troši ono što ga ubija, onda je jasno, da mu se ne može vjerovati. Kako se može vjerovati narkomanu, na primjer?
Čovjek koji je u problemu, probleme ne vidi ili ne želi da ih vidi. A problematično društvo – odavno ne želi da vidi svoje probleme, ili je čak nesposobno da ih vidi, jer se nalazi u iluziji krdne bezbjednosti. Ili vidjelo je, na kraju, da “pušenje ubija”, nakon što su počeli duvanu da dodavaju hemikalije, posle čega on ubija još više. A taj isti natpis “ubija” može sa vjerodostojnošću da se zalijepi na svu supermarketsku sintetiku. Iluzija koja smiruje je samo u tome, što ubijaju polako i neprimjetno.
Ljudi ne primjećuju da boluju i umiru glupo, zbog odsustva elementarne kulture ishrane. Od trenutka, kada su se u ishrani pojavile ove tri glavne komponente: bijelo brašno, margarin, kvasac – kultura se završila i počeo je matriks.
Ove komponente ulaze u sastav najrasprostranjenijeg, svakodnevnog proizvoda – peciva. To je osnova matriksne šeme (ne kulture) ishrane. Glavno je postaviti temelje da bi ljudi izgubili zdrav razum, kao u bajci o Sinbad moreplovcu. Tada neće shvatati, zbog čega boluju i umiru, i uopšte, sa kojim je ciljem je sve to. Zar na farmi stoka shvata čime i zašto je hrane?
A ovdje, je ipak jedina razlika u tome što nije matriks, već su sami ljudi izgradili farmu za sebe, i još se više usavršavaju u prehrambenoj tehnologiji, da bi se tijelom i sviješću uklopili u ciljeve matriksa. Matriks kod čovjeka ima svoj cilj, još jednom podsjećam:
Ćelije treba da budu popunjene poslušnim elementima. A ovi elementi moraju biti, prvenstveno, ne baš zdravi, da ne bi bilo slobodne energije, i drugo, malo uvrnuti, da ne bi shvatili gdje se nalaze. Energije i svjesne volje treba da bude tačno toliko da ispunjavaju svoju funkcionalnu obavezu – ni više, ni manje.
Prelaz sa tradicionalne na sirovu ishranu ne označava neki napredak u kulturi ishrane, ukoliko se ne poštuju osnovni principi. Razmotrimo koji se tu principi narušavaju.
1. Ishrana treba da bude postojana, nepromenljiva.
Kuhinja ( skup proizvoda i načina za njihovu pripremu) treba da bude neka ustaljena konstantna. Ishranu uopšte ne bi trebalo naglo mijenjati, kao na primjer bez posebne potrebe ne treba prelaziti sa jedne na drugu nacionalnu kuhinju. To je uglavnom zbog crijevne mikroflore koja je prilagođena za varenje jedne ili druge hrane. Ona se polako obnavlja, adaptacija može trajati mjesecima. Stoga, svaki prelaz treba da bude gladak, postepen. Ako govorimo o prelasku na sirovu ishranu, tu se još više ne smije žuriti, jer je dodat još jedan faktor – intenzivno čišćenje organizma. Ne treba dovodit sebe do stanja povećane intoksikacije. Dakle, u savremenim uslovima, posebno mladi ljudi, bolje je da se ne prilagođavaju mjesecima, već godinama.
2. Ishrana treba da bude maksimalno raznovrsna.
Istovremeno, jela moraju biti što jednostavnija i jednosložnija, koja se sastoje od podobnih sastojaka. Bolje je jesti više, nego jedno u jednom obroku. Raznoobraznost je potrebna samo u opštem asortimanu. Samo voće i povrće – to je veoma niskokalorična ishrana. Ako vam se traži da jedete nešto slatko, znači da organizmu nešto nedostaje. Na primjer, mozak troši više od četvrtine energije tijela, za njegov rad potreban je lecitin. U čokoladi se nalazi lecitin, a u voću i povrću ga nema – zato se i traži. Ali zašto se prejedati čokoladom, ako tog istog lecitina ima dovoljno u mahunarkama?
3. Hrana treba da prestavlja zadovoljstvo.
Ljudski mozak je tako konstituisan, da mora da dobija zadovoljstva. Ako ne postoji zadovoljstvo, serotonin se ne proizvodi, a onda je sve loše. Ako nema zadovoljstva, mozak će ga tražiti, u tom slučaju i među veštačkim stimulansima.
Hrana je jedno od glavnih zadovoljstava, ona mora biti ukusno spremljena. Ako je to što jedete, korisno, a neukusno, uvijek će vam se tražiti nešto nepotrebno što je ukusno, ovo iskušenje će potrajati sve dok mozak ne dobije svoju porciju zadovoljstva. Stoga, ne treba se baviti mazohizmom, ne treba žvakati zelenu salatu kao krava, treba naći jednostavan, ali ukusan recept, i ne dobijati samo korist već i zadovoljstvo – u tom se sastoji kultura sirove ishrane. Sirova hrana može i mora da bude ukusna.
4. Vještačke stimulanse i relaksante isključiti.
Plaćanje će svejedno ići sa kamatom. To jest, od nečega vještačkog je uvijek manje koristi nego štete. Vraćanje nije ujednačeno. U početku je lakše a onda biva sve gore. Depresija i napadi panike – su bolesti novog pokoljenja. One nijesu izazvane ničim drugim nego hemijskim komponentama u proizvodima. Hemija uvijek izaziva izmijenjeno stanje svesti, u većoj ili manjoj mjeri. Još izaziva intoksikaciju, uprkos toga što se toksini “pakuju u buradima”. Ne pakuju se svi. A ako se liječi posledica njihovog uzroka, situacija se samo pogoršava.
Može se postaviti pitanje: šta je veštačko u kafi i čokoladi? Ako su to ekološki čisti, prirodni proizvodi, onda vjerovatno ništa ako se umjereno koriste. Samo što je sada prirodnu kafu i čokoladu teško naći. Ovo je veliki biznis, sve plantaže obilno se zalivaju hemijom, a da ne govorimo o tome šta se sve dodaje u finalni proizvod. Šteta nije u samom kofeinu, već u pratećoj hemiji. Najbolji i najsigurniji stimulans su divlja sirova kakao zrna. Mogu samo da se žvaću, može se praviti od njih kakao ili čokolada, slatkiši. Efekat se osjeti odmah, i bez posledica.
5. Glavni princip: proizvodi treba da budu prirodni.
To znači bez GMO, kvasaca, hemije, sintetike. U supermarketima jedva da se može sakupiti 1-5% toga što može spadati u prirodne proizvode. (mada, se realnost mijenja, i napredak je već tu.) Proizvod koji je “zapečaćen i sahranjen” na dugi vijek trajanja, ne može se smatrati prirodnim. Aditivi koji se kamufliraju “identični prirodnim” takođe su sintetički, bez obzira koliko se maskirali. Koristiti u ishrani “dugotrajno” voće i povrće iz supermarketa, je bezumlje. Za organizam ne postoji ništa gore od sintetičkih (veštački sintetizovanih) toksina.
Priroda je tokom nekoliko milijardi godina evolucije obezbedila sve, osim toga.
Kad bi organizam mogao da govori, rekao bi: možeš me moriti glađu, mučiti prekomjernim fizičkim naporom, baciti me u toplotu ili hladnoću, možeš mi ispuštati krv, možeš me biti, mučiti, pa čak i rezati, ja ću sve podnijeti … ali ako me budeš trovao, budalo, i tebi i meni će biti loše, veoma loše, jednostavno sve će se veoma loše završiti.
Izvor: Beba Mur