Foto: Google
Pustinja Tenere u Nigeru jedna je od najsušnijih na svijetu, gotovo bez ikakve vegetacije. No prije 45 godina usred mora pijeska raslo je jedno jedino drvo – najosamljenije drvo na svijetu. Ovo je priča o njemu.
Pustinjom Tenere u današnje doba prolaze uglavnom mali kamioni koji prevoze migrante u grad Agadez. Ali prije 45 godina, 8. studenoga 1973., u ovoj se pustinji na nekih 300 kilometara od Agadeza zaustavio vojni kamion. Navodno ga je osobno vozio zapovjednik garnizona Ali Saigou. On je došao kako bi na kamion utovario jedno mrtvo drvo i odvezao ga u glavni grad. U nacionalni muzej države Niger. Jer, ovo je stablo desetljećima bilo svojevrsna svetinja za ljude. Cijela je država tugovala kada se pročulo da ga više nema.
„Drvo kao dokaz vlastite egzistencije”
“Zemlja tamo vani” – to je prijevod za škrtu suhu pustinju Tenere. Tuareški pjevači o njoj su napisali mnoge pjesme. A navodno “najosamljenije drvo na svijetu”, jedna akacija, spada u najvažnije priče o tom nepreglednom moru pijeska i kamena. Navodno je akacija bila posađena na grob jednog islamskog učenjaka. Usred pustinje. Michel Lesourd, časnik francuske vojske u Zapadnoj Africi, putovao je 1939. kroz Tenere i ugledao ovo jedino drvo. U svoj dnevnik je napisao: “Mora se vidjeti drvo da bi se vjerovalo u vlastitu egzistenciju. Kako je moguće da nijedna deva ne jede njegovo lišće? Zašto karavane ne otpile njegovo granje i upotrijebe ga kao ogrjev?”
Puno pitanja o tom stablu s bujnom zelenom krošnjom usred pustinje. Francuzi su željeli otkriti kako ovo drvo uopće može preživjeti. I počeli su pored njega kopati bunar. Na vodu su naišli tek na dubini od 35 metara. I zaključili da se korijen akacije tako duboko ukopao u pustinjsko tlo.
Karawane in der Tenere-Wüste in Niger (dpa – Bildarchiv)
“Zašto deve nisu pojele njegovo lišće?”
Brojne legende
Akacija je dugo živjela. Jer su ju stanovnici smatrali nečim posebnim. Jer su pričali da se pod drvetom čuju čudni zvukovi, ponekad čak i glasovi. I jer se vjerovalo da će umrijeti svatko tko ošteti ovo stablo.
No onda je akacija 1973. godine umrla. U jednoj pustinjskoj legendi se priča da se pijani vozač kamiona iz Libije uspio zaletjeti u to jedno jedino drvo u krugu od 400 kilometara. U jednoj drugoj priči se kaže da je oslabljenu akaciju jedne noći srušila pustinjska oluja. Drvo je mrtvo, ali njegova legenda i dalje živi. Koliko je ona još uvijek prisutna, moglo se vidjeti prošle godine na američkom festivalu Burning Man u pustinji u Nevadi.
Drvo kao nacionalna svetinja
Tamo je bilo izloženo umjetno “Drvo Tenerea”. Bilo je to čudesno djelo digitalne tehnike sastavljeno od 175.000 LED svjetiljki, ugrađenih u lišće plastičnog drveta. Te lampice su se mogle aktivirati kompjuterski, pokretom tijela, i onda su stvarale prekrasne svjetlosne efekte.
Priznajemo, to je bilo pomalo bizarno sjećanje na legendu o najusamljenijem drvetu svijeta u pustinji Tenere. No ono je u stvari bilo simbol prirodnog života u jednom od najškrtijih krajolika svijeta. Ostaci tog drveta se od 1973. čuvaju u jednom paviljonu, zaštićenom žičanom ogradom, u Nacionalnom muzeju Nigera, u glavnom gradu Niamey.
Autor Jens Borchers