Od božice Ištar do Eoste, korijeni uskrsnuća se nalaze u prastarim vjerovanjima i pričama. Uskrs je paganski običaj i svetkovina. No ako Uskrs u stvari nije vezan za Isusa, o čemu se tu zapravo radi?
Danas, mi imamo priliku vidjeti kako sekularna društva slave proljetnu ravnodnevnicu, dok religiozna društva slave uskrsnuće. Pa ipak, rani kršćani su pragmatično prihvatili antički paoganski običaj kojeg mi danas slavimo kao Uskrs.
U stvari se radi o uobičajenoj simboličnoj priči smrti Sunca (sina) na križu (konstelacija južni Križ) i njegovom uskrsnuću, što je u stvari pobjeda nad snagama tame, ova priča je bila vrlo poznata i u antičkom svijetu. Postoje brojne paralele, rivali su također imali svoje spasitelje koji su uskrsnuli.
Sumerska božica Inanna, ili Ištar je gola obješena o kolac, ona je nakon toga uskrsla i uzdigla se iz podzemnog svijeta. Jedan od najstarijih mitova o uskrsnuću je onaj o staro-egipatskom bogu Horusu. On je također rođen 25.12. Horus i njegovo oko je postao simbol života i ponovnog rađanja. Mitra je također rođen na katolički Božić, i njegovi su poklonici slavili Uskrs na proljetnu ravnodnevnicu. Čak do kasnog IV vijeka poslije nove ere, Sol Invictus ili neuništivo Sunce je povezivano s Mitrom, u stvari s posljednjim velikim paganskim kultom kojeg je pregazilo kršćanstvo. Dionizije je bio božanski sin kojeg je uskrsla njegova baka. Dionizije je također uskrsao svoju majku Semele, iz mrtvih.
U ironičnom preokretu važno je napomenuti kako je kult Cibele cvjetao prije nastanka kršćanstva na Vatikanskom brdu. Cibelinog ljubavnika Attisa je rodila djevica, umirao je i uskrsao svake godine u isto vrijeme. Taj proljetni festival počinje kao dan od krvi ili crni petak (veliki petak), i njegov krešendo nastaje nakon tri dana sa velikim slavljem i uskrsnućem.
U danima ranih kršćana se na Vatikanskom brdu odvijao krvavi konflikt između kršćana koji su obožavali Isusa i pagana koji su tvrdili da su njihovi bogovi pravi bogovi te kako su mitovi kršćana ništa doli obična imitacija. To se dogodilo zbog činjenice da je u ranom stadiju kršćanstva, ono primilo puno konvertita koji su s paganstva prešli na kršćanstvo koje se tek formiralo, u antičkom svijetu svaki dobar i veliki bog s mnogo obožavatelja je imao vlastiti mit o smrti i uskrsnuću. Na koncu su kršćani prihvatili paganski proljetni festival koji se tradicionalno povezivao s uskrsnućem.
Vrsta sirnica, slatkog poganskog kruha – kolača, postala je oznaka uskrsa kao što je bila oznaka slavljenja proljetnog ekvinocija.
Iako mi ne možemo naći podatke o slavljenju Uskrsa u Novom Zavjetu, oci rane crkve su ga slavili, i danas mnoge crkve služe jutarnje mise s prvim zrakama Sunca na Uskrs – koje su očigledna paganska solarna bogosluženja.
Datum na koji Uskrs pada nije stalan, no umjesto toga se uvjetuje fazama Mjeseca – zar to nije pagansko???
Smiješne strane Uskrsa su također paganske. Uskršnji zečevi su ostatak iz paganske svetkovine Eoste, velike sjevernjačke božice čiji je simbol zec ili kunić. Jaja u Uskrsu također imaju pagansko podrijetlo. U mnogom kulturama i kultovima jaja su se izmjenjivala. Slatki kruh s križem ili sirnica je također paganska ostavština. U Starom Zavjetu vidimo kako Izraeliti peku slatki kruh za idole, i kako su religijske vođe pokušali spriječiti tako nešto. Rana crkva je također pokušala spriječiti takve svetkovine i običaje pečenja slatkog kruha na Uskrs. Na koncu je odlučila prihvatiti običaj jer su je paganske žene gotovo pobijedile sa slatkim kolačima, znamo kako se priča završila, danas sama crkva blagoslivlja takve sirnice.
Uskrs je u biti paganska svetkovina koja se slavi s čestitkama, poklonima i modernim proizvodima za Uskrs, zato što je to zabavno no prastara simbolika je još uvijek živa u današnjem Uskrsu. Uvijek me začudi moć prirode i sve duži proljetni dani koje osjećamo u modrenom eliktrificiranom svijetu, mi na posao idemo tako što navijemo budilicu, kada je vani još uvijek mrak, pitam se kako su se osjećali prastari ljudi koju su se ustajali s prvim svjetlom i koji su puno jače mogli osjetiti veličanstvenost prirode.
Nama je sasvim u redu što obezglavimo i prvo pojedemo (čokoladnog) zeca – prikaz i simbol moćne božice, sasvim nam je u redu da posjećujemo misu u slavu Sunca, da ukrasimo svoje domove s malenim igračkicama u obliku pilića – oznake rasta i obnove prirode i da se sladimo s velikim komadom paganskog slatkog kolača.
http://matrixworldhr.com/2012/04/08/pganski-korijeni-uskrsa/
Prevela i uredila: Ljubica Šaran
Preuzeto iz Matrix World
The Guardian