Pustinjske dine okružene vodom nisu prizor koji možemo vidjeti u svim krajevima svijeta… zapravo, ovaj fenomen je karakterističan za samo jednu od lokaciju – Nacionalni park Lençóis Maranhenses u Brazilu.
Pustinjske dine okružene vodom nisu prizor koji možemo vidjeti u svim krajevima svijeta… zapravo, ovaj fenomen je karakterističan za samo jednu od lokaciju – Nacionalni park Lençóis Maranhenses u Brazilu.
Cijelo područje parka obuhvaća oko 1500 kvadratnih kilometara prekrivenih bijelim svilenkastim pijeskom i dinama između kojih se nalazi bezbroj malenih tirkiznih jezera. Na prvi pogled, Lençóis Maranhenses izgleda kao standardna pustinji. Ali tehnički gledano, ovo nije pustinja jer se nalazi u blizini rijeke Amazon, u regiji bogatoj padavinama. Uprkos obilnim kišama, Lençóis Maranhenses podržava jako, jako malo vegetacije.
Tirkizna jezera (lagune) se formiraju akumulacijom kiše između pješčanih dina, a svoj vrhunac dosegnu između jula i septembra. Iznenađujuće, u lagunama živi i nekoliko vrsta riba unatoč tome što voda skoro potpuno ispari tokom sušne sezone. Ribe svake sezone ponovo naseljavaju lagune zahvaljujući morskim pticama koje nesvjesno prenose njihova jaja iz mora. Pored riba, u parku se može pronaći i nekoliko vrsta ptica, kao i Buritis palme – jedna od rijetkih vrsta biljaka koje ovdje uspjevaju.
Neka područja Lençóis Maranhensesa su naseljena ljudima – i to obično ribarima koji tokom kišnih sezona love ribe u lagunama. Kada park presuši, većina stanovnika traži posao u drugim regijama Brazila.
